Roman prvijenac vukovarske braniteljice i dugogodišnje blogerice Tanje Belobrajdić (babe Ljutice) "Crni kaput" izazvao je prilično pozornosti pri izlasku i vjerojatno bi bio i čitaniji da ga je lakše nabaviti u nekim krajevima, evo ja sam sinoć do njega došao preko jake veze i danas odmah pročitao. Najviše reklame autorici su napravili neki, koji su roman očito samo preletili pogledom, tražeći rečenicu dvije, koje bi im pomogle u već iskonstruiranoj priči kontra autorice, vezane uz njen privatni život u ratno vrijeme.
Činjenica da sam roman pročitao u dahu, strpljivo presjedivši par sati, dovoljna je preporuka, koliko god mi odbojan bio žanr ratnog romana. Zanimljivo da autorica piše u prvom licu i to kao muškarac, i na tom tragu dolazim do jedne pomalo paradoksalne primjedbe, dok su muški likovi zanimljivo i uvjerljivo, u malo bitnih rečenica, karakterizirani, ženski su u tradiciji hrvatske književnosti karikaturalno bljedunjavi kao i negativci, što je pak donekle razumljivo.
Motiv naslovnog crnog kaputa i njegovih gumba je pak izvrsno izvezen do kraja.