Ovdje su učili plivati dica iz Širitovaca
i dica iz Karalića obližnjeg sela
liti za vrime školskih vakanaca
lokva je i jedan život odnijela.
Momak,sin nekad sakrištana Nine
tragično nestao u njene dubine
prostrana ledina s gornje strane lokve
iznad ledine vinogradi i smokve.
U ono vrime radosna dica
more i plaža bili im nepoznanica
njima je lokva bila more
a ledina plaža u hladu ispod gore.
Cure i momci uz stada ovaca
uz lipu pismu kod skrivenih poljubaca
prašnjavim putem ovud su hodili
u krš na ispašu stoku gonili.
Za jesenskih i zimskih kišnih dana u lokvi bi voda toliko nabujala da bi uokolo sve poplavilo i put koji vodi pored nje u gaj-krš iznad,nije se mogao koristiti već se moralo ići zaobilaznim putem.Ova lipotica prirode u Širitovcima imala je i svoje posebne ćudi.Usprkos svemu,ipak ponos ovog sela.
Ovu su lokvu nekad zvali jezerom zbog njene pozavidne veličine u odnosu na ostale lokve na platou Miljevaca,lokva je bila čista,nezapuštena,neobrasla kao ovdje travurinom a voda u njoj bistra.
Ovo je planina Promina snimljena kamerom iz velike udaljenosti iznad lokve u kršu u Širitovcima s gornje strane.Donekle se vide i sela nikla na padinama iste planine.Divota za pogledati ovaj prirodni fenomen.
Moj sin Mario iz grada Gelsenkirchena u Njemačkoj u šetnji prirodom u Širitovcima na Miljevcima,rodnom kraju njegova oca Mirka Malenice zvanog Mirče.Snimljeno u kršu u blizini porušenih torova-jara iznad sela Gornji Brištani.
Ovo je Ćorinovac bunar zidani
na putu prema lokvi na desnoj strani.
Slijede tri slike bunara
dvi svitlije i jedna tamna
sićanje vodi u vrimena davna
u rodne Širitovce i polja ravna.
Iznad stare škole iznad Skelina
s live strane bunara polje Braština.
Uz bunar zapuštana mala bašta
nekad u njoj od povrća svašta
kukomara i čantruna,od cvića poneka ruža
sada pustoš što ružnu sliku pruža.
Tko za kuću ne zna ni kućište
neka ovdje nađe utočište.
Ako život nekomu dosadi
neka glavom ovdje se nasadi.
Štoj u pismi to se pivat mora
lud bi bija tko bi zamirija.
Tko zamišlja da mu lipo nije
ovdje će mu biti udobnije.
Slijedeće fotografije vas vode do Krke i Roškog Slapa a na brojnim fotografijama se vide urušeni torovi ili jare,tako bi rekli naši u Miljevcima,staje za ovce koje su se nalazile podaleko od sela gdje je bila bolja ispaša.Na ovim fotografijama su urušeni torovi na sjeverozapadnom području Miljevaca iznad sela Gornji Brištani.
Pogled na Krku koja lipotom uvik privlači i tko ovo nebi poželio.
Na ledinama livo i desno u litno doba je puno kupača koji se nakon izlaska iz vode ovdje udobno odmaraju,sunčaju,zabavljaju,uživaju u ovoj nesvakidašnjoj prirodi lipotice Krke.Na slici je takozvana jaruga kojom voda teče i ulijeva se u rijeku.Ovo je snimljeno u jutarnjim satima.
Ima li igdi još ovakve prirodne lipote?Ritko di.
Sve na ponos naroda kojem ova prirodna bogatstva gravitiraju.
Divimo se ovom.
Voda koja se ovdje sliva odlazi južno do vodene brane i po potrebi se koristi za prizvodnju struje u ovdje za tu svrhu sagrađenoj hidroelektrani.Naši bi s Miljevaca često rekli,u centrali.
Antonio Malenica nadimkom Toni iz Širitovaca pomaže Mariu u razotkrivanju prirodnih lipota ovog kraja.Njemu s desne strane je i Njemica koja radoznalo razgleda ove prirodne lipote.To je naša gošća imenom Desire.
Jedan od brojnih napuštenih i porušenih torova-jara iznad sela Gornji Brištani na platou Miljevaca daje tužnu sliku svakom prolazniku.Nekad je ovuda bilo milina proći.A danas……….?
Još tužniji prizor od onog na fotu ispred!Uokolo ovih torova-jara davno prije je odzvanjala lipa pisma cura i momaka iz naših Miljevaca.Svuda je bilo radosno.Nekad bilo,sad se spominjalo.Nažalost i ništa drugo.
Sačuvaj Bože!Ovako bi narod prije rekao kad bi ugledao nešto tužno,strašno,sa željom da se to više neponovi.Po samom izgledu ovaj je tor-jara već davno propala.
Kad se sitim i promislim pravo
rodni kraju uvik mi te žao.
Sveti Petar nasrid Miljevaca
više cura neg crni ovaca.
I dok se tako pivalo,stvarno je tako i bilo.Bilo je onda dosta cura i uz to dakako i čobanica pa ni torovi nisu mogli izgledati pusto,porušeni i napušteni kao danas.
Moj dragane moja razanoda
zarasle su staze kud si oda.
Usprkos brojnim urušenim i napuštenim torovima na Miljevcima kao što je u fotu ispred prikazano,ovaj foto ipak govori da stočarstvu u ovom kraju nije baš posve odzvonilo.Vridna domaćica i čobanica radosno korača za svojim kravama a krave daju utisak da nisu gladne unatoč kršu i suši u litno vrime u ovom kraju.
Daj zapivaj moja draga seko
neka dragi čuje nadaleko.
Post je objavljen 17.03.2016. u 14:25 sati.