Oprosti, što u odlutalom danu od tvog snježnog daha sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu… oprosti, što te nisam odtugovala kako treba, oprosti, jer ću umrijeti smrću sjene i prije toga ti napisati pismo o tome, koliko si me volio.
Oprosti, što sam te pokrivala valovima mora i zato što sam dodirivala po strunama tvog života neke teme od čega i gromovi zanijeme, oprosti, što sam te čekala u gradu južnog vjetra i što odlazim bez riječi, jer sam mjesecima bila vjerna nekoj slaboj točki, a ti bosonog i bijedan, mislio si da sam tvoje duše samo sjena.
Sačuvaj taj plamen, da u vječnost gleda i na usnama neke druge neka pobijedi tog svjedoka, dok ću ja zaploviti sjevernim morem moje ljubavi i otisnuti jednu bijelu jahtu sa udaljenog doka.
Bez glasa nestajem, jer sam usnama dodirnula kožu gdje se ne mogu zavući onda kad mi je hladno i ne želim tvoju naklonost ovih dana, jer mi više nisi u modi i tvoje usne više ne želim ljubiti gladno.
Iza leđa od granita umorna sam od ovih snova koji mi najavljuju život bačen u apetite tame, a ti si mnogo više učinio od zore novog dana i vratio si me na početke mene same.
I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama, dok pamtim naš susret kad si me kupio slatkoćom, a vrijeme je od onda do sada između nas satkalo mnogo laži što se izgovaraju lakoćom.
Nedorečena sam u svom plavom snu o priči što su je neživi pričali iz doba kad si crno vino pio... i hvala ti, moj mrtvi šapate, što si ipak u jezeru ljubavi jasne poruke od mene krio.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.