našla sam kućicu svojih snova
u kvartu blizu posla,
blizu šume
i blizu placa,
okruženu drvećem i ružama,
doduše,
jako, jako malu,
no,
dovoljno veliku
da ja u njoj vidim potencijal za sebe
i svoju obitelj.
kućicu koju bi si mogla priuštiti,
jer,
cijena joj je tu negdje
ista kao cifra koju bismo, možda, mogli dobiti za stan
kada bismo ga mogli prodati,
bilo bi to ostvarenje svih mojih želja,
jedna mala kuća,
s jednom malom sobom, kuhinjom i blagovaonicom,
podrumom i danas-sutra adaptiranim tavanom na kojem bih napravila spavaonice.
no,
razgovarajući s mužem,
došli smo do zaključka
kako nisu vremena za takve poduhvate,
još,
veli on,
nesigurno je to,
dobro nam je tu gdje jesmo,
pod sigurnim krovom, gdje plaćamo tati samo dio režija,
i imamo tu njegovu podršku Deda servisa,
veli,
ništa nam ne fali,
stan je velik, imamo i dvorište i terasu,
i zašto ulaziti sada u neke nesigurne kombinacije,
kada ne znamo što nam nosi sutra.
vjerojatno je u pravu,
ali,
ja znam
da bu tu kućicu,
za tak malu lovu
kupio neki velki investitor,
srušil i nju i sve drveće oko nje,
zajedno s ružama,
pa na njenom mjestu sagradil
velku zgradu s parkiralištem:
koliko mu dozvoljavaju gabariti,
i ako ikad i bude neko sigurnije vrijeme za nas,
više takvih kućica neće postojati,
pogotovo ne za tu lovu.
eto,
kaj su ti snovi.
Post je objavljen 16.03.2016. u 06:26 sati.