Htio sam ti ispričati priču o ulici kojoj ne sjećam se imena. Znam samo da je pomalo sličila na one male ulice na obalama Seine. Tamo gdje se stišava šapat što dolazi iz Le Cafe de Flore. I gdje za stolovima s kariranim stolnjacima ispijamo kavu Victor Hugo, ti i ja. Htio sam ti ispričati priču o ulici kojoj ne sjećam se imena. Ali u njoj je ista zgrada kao ona s malim stanom i ulazom pred kojim smo razbili lanternu da bi se mogli ljubiti u mraku. I one kamene kocke pravilno poredane po kojima smo hodali na prstima da ne probudimo okolne stanare. Htio sam ti ispričati priču o ulici kojoj ne sjećam se imena. Istoj onoj ulici gdje si plesala pod otvorenim ljubičastim kišobranom. Gdje bi se smijala dok sam ti šaputao koliko te volim. Gdje si plakala na svaki moj tužni stih. Htio sam ti ispričati priču o ulici kojoj ne sjećam se imena. Ulici koja ima miris tvog parfema. Gdje sam ostavio sav svoj šarm da bih te zaveo. Htio sam ti ispričati priču o ulici kojoj ne sjećam se imena. Znaš, pomalo romantična, nekima dosadna i glupa. Meni posebna. Htio sam ti ispričati priču o ulici kojoj ne sjećam se imena. A znam da to ne bih mogao. Jer ta ulica priča je sama za sebe. To je priča o nama. Htio sam ti ispričati priču o ulici naše mašte.
Post je objavljen 14.03.2016. u 21:10 sati.