Iznova si dobio snagu procvjetati,
Ugrijati se sunčevom toplinom,
Dobiti boju, miris,
Ti, ljepoto prirode.
Možda naizgled siv i neugledan,
Ali postojan kosu u predahu,
Umornoj i promrzloj sjenici,
Maci koja oštri kandže na tvrdoj kori.
Otporan na vrijeme, iskustva, godine,
Tvoji godovi svjedoče životu.
Rasteš iz svog zemljanog korijena,
Širiš ruke nebeskom prostranstvu.
Kad ti podrežu grane,
Osakate trup, ostat će kružnice ciklusa,
Spomen na tvoje postojanje
Jer si bio, jesi i bit ćeš čudo prirode.