Marketing
Ambijentalni bijezi
Drugarica je s obljetnice mature došla nešto iza tri ujutro, čuo sam Jina kako se zaletio prema vratima i onda skoknuo do vecea te vidio koliko je sati. Ujutro nakon šetnje i dućana ljenčario sam na fejsu, upao u polemiku s tipom koji sve zna o svemu, dio o kulturi slobodnog tijela u DDR-u i Jugoslaviji, te fašističkoj Njemačkoj ću možda iskoristiti u postu, već sam danas pripremio fotke no u međuvremenu je drugarica ustala, pričali smo o tom što se događalo, taj njen razred i ja smatram povijesno najboljim uopće.
Kavu smo pili na brodu hotelu Marini, odličan ambijent, imaju akciju kava plus cedevita 12 kuna, a budući da otkad ne pijem kavu nemam ideju za pijaču prije ručka, pripala mi je cedevita iz kompleta, iznenadilo me pitanje od čega, meni nebitno, tu sam radi ambijenta, par put se brod od udara bure lagano zatresao, super osjećaj. Malo sam bio sjetan zbog relativno praznog prostora, sjetio sam se kak smo mi znali u mladosti sjediti npr. u Sarajevu u hotelu Evropi, za drugim stolom žive legende poput npr. Zuke Džumhura, sav život je bio pred nama i pod našim nogama, a sad to "no future" doba.
Ručali smo u izvanrednom ambijentu pizzerije Bracera po prvi put, volimo majstora šarenila Voju Radojičića, a sve je ispunjeno njegovim radovima, osoblje uopće nije bilo neljubazno kako se po gradu priča, dapače, s oduševljenjem su pozdravili Jina tako da nismo ni morali postavljati ono mučno pitanje može li gospodin s nama unutra, a pizze su bile jako dobre. Na povratku kući sam pokušao skicirati jednu priču koja mi je već neko vrijeme u glavi, onda sam s razočarenjem na twitteru pratio prve rezultate njemačkih izbora u tri pokrajine, evo vidim da je i frendica Julia shvatila jednu zabludu, uvijek se kuka da malo ljudi izlazi na izbore, evo sad ih je izašlo puno i rezultati ispunjavaju nelagodom, fašizam kao odgovor na teror razuzdanog kapitalizma.
Post je objavljen 13.03.2016. u 21:57 sati.