autorica:Mirjana Bacic
Opet dolazi
na moju ponistru
krilima leprša
gleda…da mi znak
izgleda k'o moja djevojčica
bijelo perje anđeoske boje
nogica
svilenih ružica
mirisa lavanda
htjedoh je dotaći
zagrizem usnice
malo se bojim
ej, odakle si?
valovi su visoki
razbijaju, lome lukove zida
stoji grlica moja
lomljiva poput stakla
hladna kao prozirni led
čudno se pogledamo
rastvorim svoja njedra tad
zagrijem moju
grlicu ja
da ne budem sama.