Jučer smo imali raspravu o depresiji, uglavnom sam šutio jer su mi samo padale na pamet ironične primjedbe i crni humor. Danas mi je greškom u prostoriji par minuta išao sabor na teve, drugarica je razgovarala na mobitel pa je kao prebacila na program koji "se manje dere". Ubilo me u pojam. Mi smo takve preseratore u mladosti odgojno pljuskali, imamo u školskoj generaciji jednog popa, doduše protestantskog, i to je postao u SAD-u nakon bijega od rata na ovim prostorima. Neki dan sam malo razmišljao, što bitno de facto mogu ovi iz nove vlasti pokvariti, padala su mi na pamet samo prava seksualnih manjina i imigranata, al može se, može. Prvo što sam jutros pročitao je o planu za penalizaciju prijevremenog umirovljenja, zabranili bi mladima masturbaciju, što će drugo raditi, kad je ovim perverznim vlastodršcima gušt držati bake i deke na poslu.
Umro mi jedan vršnjak, doduše u Srbiji, piše frendica na fejsu, nije se uspio izboriti da ponekad dobije barem slobodnu nedjelju.
p.s.
Drugarica sutra slavi s jednim svojim razredom 20 godina mature, izuzetan razred, sjećam se programa njihove završne zabave, ujedno mi se čini da je to bila zadnja godina kad se još radilo stvaralački, nesputano, sa zadovoljstvom, demokracija se još nije bila konsolidirala.