Kriv sam za sve stihove kojima sam te krao. Za snove u koje sam ušetao licemjerno držeći ruke u džepovima. Nonšalantno mahnuo da pređeš na moju stranu ulice s pogledom dostojnim lutalice. Kriv sam za svaki zagrljaj kojim sam te ogrnuo. Za svaki ostavljeni poljubac na tvome vratu. Kriv sam za tišinu nad starim gradom. Za svako traženje sjene u predvečerje. Za skrivanje u mraku. Za šetnju obalom rijeke.
Kriv sam za prvu pjesmu tebi napisanu. Za svaki dodir zavođenja. Za igru na tvome tijelu. Kriv sam što prolazim tvojim životom poput vjetra. Što ostavljam neizbrisive tragove u sjećanju. Kriv sam za ljubav.
Kriv sam za sve stihove s kojima si započinjala dan. Kriv sam za stihove uz koje bi zaspala. Kriv sam što vjerujem u nas.
Post je objavljen 10.03.2016. u 12:37 sati.