Sinki priče su napisane tako da se mora pogoditi o čemu se radi.U koliko je bolje napisana, kasnije se shvati na što se mislilo. Ako se ne shvati do kraja, priča je promašena ...
Željela ga je.
Ni sama ne zna kako se ta želja javila.
Prvo je stidljivo pomislila na njega, na ono što joj nudi, a onda sve češće i ćešće. Zamišljala ga je, maštala, postao joj je opsesija, mora ga imati. Hoće, nije važno, sve ga imaju i ona će, nije gora od drugih.
Nije on bio naivko.
Dolazio joj je nasmijan, pun obećanja koja su tako bila privlačna. Znala je da može otići s njim i na put oko svijeta, da će joj omogućiti novi auto, znala je ali i plašila ga se na neki način. Što ako ne bude mogla živjeti s njim ?? Što ako se suviše navikne na njega a sve ostalo joj postane nepristupačno ??
Počela je da ga sanja, da mašta o njemu.
Jednog trenutka razum je prevladao, ne neće život s njim, a onda vražić s ramena je šapnuo, što te briga, probaj, nećeš biti jedina. Probaj malo, pa ćeš vidjeti kako ti se dopada.
Zažmurila je i riješila, biće moj.
Nije znala da je tom odlukom potpisala sebi presudu, ona će biti njegova.
Prvog dana je sve bilo dobro i prvog mjeseca. Opustila se i zaboravila strahovanja koja je imala. Mislila je kako je bila pametna što se odlučila za njega i kako joj je sad lijepo.
I kad je pomalo zaboravila na svoja predomišljanja, na argumente za i protiv kao grom iz vedra neba: Tras bum ... počela je katastrofa.
On je bio tu, jak, snažan, svakog dana sve nemilosrdniji. Opet su počele besane noći, buđenje u znoju i strahovi ... Htjela ga se riješiti, ali se on pripio za nju. Nije imao namjeru napusti je tako lako. Kao kobac se ustremio i postajao sve zahtjevniji. Prestala je kupuje cipele, zaobilazila radnje s firmirana robom, a i u tanjuru, sve rjeđe je bilo meso, ali za njega je moralo biti.
Pokušala je objasniti da nije tako zamišljala njihovu vezu, ali sve manje su je razumijevali. Dešavalo se to i drugima, ali sem praznih obećanja, ništa se nije dogodilo, kao da joj nema pomoći.
Sad sjedi s njim, a sama, bez kazališta, bez izlazaka, bez normalnog života. Sjedi i misli kad će ga se i da li će ga se ikad riješiti. Ljuta je na sebe. Što joj je trebalo uzimati kredit u švajcarcima, ali bilo je tako izazovno ...
Ne znam tko voli kredite, ali postali su dio svakodnevnice ... moderni robovlasnici. Možda nije sve tako, a možda i jeste ... bojim se kredita i ne družim se s njim, ali često padam u iskušenja ...samo probati …
Post je objavljen 10.03.2016. u 08:34 sati.