Marketing
Prvih 100 dana ljepote na blog.hr...
Ovo je bio moj jubilarni stoti tekst 19. 07. 2008. na blog. hr. 100 dana ljepote je ostavilo neizbrisive tragove u mom srcu. Hvala @rU, @Misko, @Sjedokosi, @Sa dva prsta na tipkovnici, @Decy hvala njima koji su još tu... hvala i vama dragi moji na sudjelovanju u mom misaono- osjećajnom svijetu, hvala na svakoj toploj riječi, na svakom komentaru. Danas jedna kratka ispovjest, u stih sliveni osjećaji iz nekoga davnog vremena.
Tražila je sreću,
vjerovala srcu i
zaboravljala tijelo.
Voljela je ljubav
i svijet bogova
ali tada još nije znala
da ništa nije prljavije
od čiste ljubavi,
ljubavi koja tijelu
ne dozvoljava
djelovanja
za koja je
rođeno.
Sanjala je dječaka očiju boje sna,
čekala je neznanca iz doline nemira
da joj daruje nježno sjedinjenje
u njenom još nedosanjanom snu,
da osjeti na njegovim dlanovima
ritam svog imena, a tijelo je umiralo,
venulo za neostvarenom željom.
Sjećala se snova
olupina potopljene
stvarnosti.
Osjeti bezdan,
beskrajnu prazninu.
Mašinerija brisanja tragova je bjesomučno radila,
nije ju mogla zaustaviti.
Žena osluškuje
nerazumljive tonove prošlih dana,
muzika izgubljenog vremena
para uši,
željela je čuti
glazbu suncem probuđenog dana,
ali kaos je bivao sve gušći,
sve teži, sve veči...
Bijela golubica poletje ka nebu!
Ona pruži ruke i
na dlan joj sleti ptica
čudesnih boja
i velika tišina,
čudesna tišina,
čarobna tišina
zaustavi tonove
izgubljenog vremena.
Žena zatvori oči i
osjeti toplinu,
bezglasnu,
nepokretnu
toplinu svitanja
i ljepotu uzbuđenja.
Iza spuštenih trepavica
vidje rađanje sunca
i treptaje života
i
kao u zrcalu
vidje svoj lik u očima
boje sna...
Dijana Jelčić
100 dana
Post je objavljen 10.03.2016. u 07:07 sati.