<font color=#CC0000>U posjetu kazalištu Trešnja</font> - Nepoznati Zagreb

Marketing

U posjetu kazalištu Trešnja

Ove godine nas projekt "Mapiranje Trešnjevke" ne vodi u šetnje po trešnjevačkim kvartovima (uz iznimku svibnja i Jane's Walk - o tome kad se približe ti dani!) već u posjete trešnjevačkim institucijama, više ili manje poznatima. Prošle godine smo bili u posjeti Osnovnoj školi Augusta Šenoe i tvrtci Ericsson Nikola Tesla, a ovu sezonu smo započeli sa posjetom kazalištu Trešnja. To je kazalište rođeno 1954., kada su djelatnici društva "Naša djeca" odlučili pokrenuti dječju dramsku grupu. Ubrzo zatim je grupa dobila i novo ime, Pionirsko amatersko kazalište, sa sjedištem u tadašnjem domu kulture "Maksim Gorki" koji se nalazio baš na mjestu današnje zgrade kazališta Trešnja. 1960. godine kazalište dobiva novo ime, Pionirsko kazalište Trešnjevka - centar za estetski odgoj mladih. Nakon daljnjih 10 godina kazalište se profesionalizira i pod imenom Malo kazalište Trešnjevka nastavlja svoj uspješan rad. 1986. kazalište mijenja ime u Kazalište Trešnja, a tri godine kasnije njihovo sjedište kreće u rekonstrukciju prema projektu arhitekta Andrije Mutnjakovića. Gradnja je potrajala, ponajviše zbog teških ratnih vremena, a za to vrijeme kazalište je priređivalo programe u dvorani Centra za kulturu Trešnjevka .. i, napokon, nakon 10 godina radova, 1999., nova zgrada, ovakva kakvu je danas poznajemo, kreće u svoj život, zajedno sa kazalištem, koje se od 1994. zove Gradsko kazalište Trešnja Danas je to najveće dječje kazalište u Hrvatskoj koje mjesečno u prosjeku daje 25 predstava, gostuje diljem Hrvatske te u drugim zemljama, pokreće nove programe ...

Kazalište ovih dana. Snimio: Mladen Sokele.

Plakat prve predstabe kazališta, preneseno iz monografije kazališta izdane 1999.

Kazalište 50-ih godina, preneseno iz monografije.

Kazalište tokom 70-ih godina, preneseno iz monografije.

Unutrašnjost stare zgrade kazališta, preneseno iz monografije.

Unutrašnjost kazališta 90-ih, preneseno iz monografije.

I, sastadosmo se mi, skupina ljubitelja otkrivanja Trešnjevke, nas 17, u kišno i hladno popodne ispred kazališta Trešnja u Moščeničkoj ulici gdje smo u ime projekta "Mapiranje Trešnjevke" zakazali susret sa našim domaćinima iz kazališta koji će nas provesti kroz svoj kazališni svijet slijedeći program nazvan "U kazalištu o kazalištu" koji već desetak godina školskoj djeci pokazuje drugu stranu kazališnog života. U kazališnom kafiću dočekala nas je šefica marketinga Kristijana, a ubrzo je stigla i ravnateljica Višnja Babić, inače dugogodišnja glumica tog kazališta koja je prije godinu i pol došla na njegovo čelo. Kako nam se sama predstavila, "Višnja koja radi u Trešnji, a najpoznatija je kao Dunja" (Dunja, cura Mazala Vrageca iz "Smogovaca"), u kazalištu radi još od 1986. godine i glumica je sa najdužim stažem u ansamblu. Ukratko nam je prepričala povijest kazališta sa posebnim osvrtom na doba kada su radili u CeKaTe-u čekajući dovršavanje njihove zgrade, na oduševljenje novom zgradom nakon useljenja, na program koji nudi klasična djela dječje književnosti s čim je moguće boljim produkcijskim uvjetima, na potrebu za radove na zgradi ... Između ostaloga saznali smo i da kazalište ima 56 zaposlenih (od kojih 19 glumaca), da surađuju sa mladim glumcima, pokreću dodatne programe sa ciljem privlačenja publike kao npr. "Kazalište i knjiga" u čijem sklopu se u kazalištu prezentiraju nove knjige.

A nakon uvodnog razgovora tokom kojeg smo pogledali i oba zastora, Šutejev protupožarni (koji se diže uz pištanje koje vjerojatno služi kao znak za uzbunu) te svečani Rabuzinov, došlo je vrijeme da se iz gledališta dvorane preselimo na pozornicu. Izvrtili su nas nekoliko krugova na kružnoj pozornici, pogledali kako se lebdi iznad nje, a i što sve ima iza nje, popričali smo sa inspicijenticom Leom koja nam je pokazala od čega se sve sastoji njen vrlo raznolik i vrlo stresan posao, a onda smo krenuli u obilazak drugih prostora. Bili smo u podrumu u posjetu propadalištima, ali i kolekciji keramičkih pločica koje su preostale nakon rekonstrukcije zgrade i služe kao rezerva ako se kad koja od fasadnih pločica ošteti (saznali smo i da zgrada zapravo uoopće nije proširena već je preuređena unutar postojećih gabarita). Bili smo i u scenskoj radionici i saznali ponešto o tome kako nastaje scenografija. Nakon toga slijedio je uspon do garderobe, dvorane za probu i baletne dvorane, a onda jedna od najuzbudljivijih točaka, krug iznad pozornice po galeriji na kojoj se nalez "cugovi" (nosači) sa reflektorima, scenskim priborom i svim ostalim što pomaže u dočaravanju scenske magije. Potom krenusmo u tonsku režiju gdje nam je o svjetlu i tonu na sceni ponešto ispričao kazališni majstor svjetla čiji posao spaja kreativni i tehnički pristup predstavi. Prošetali smo se i "tavanom" kazališta iznad gledališta i na kraju završismo ponovo u kafiću gdje smo sa Kristijanom još malo popričali o kazališnom životu.

Sve u svemu, bio je to vrlo zanimljiv posjet koji nam je otkrio puno sitnica iz kazališne svakodnevice, ali i puno entuzijazma s kojime kazališni radnici prilaze svom poslu očaravajući tisuće djece (i odraslih) koji dolaze na njihove predstave.

(zahvaljujem Mladenu Sokeleu i Branku Margetiću na dijeljenju svojih fotografija te Kristijani iz kazališta na posudbi monografije!)