Danas 8. ožujka, na tkzv. Dan žena želim počet pisati o ženama. Umjesto čestitke.
Da ne bi netko pomislio da sam seksista (mržnja prema suprotnom spolu) ili da sam, ne daj Bože, u mizoginiji (mržnji prema ženama) odmah ću reći da volim žene i da su mi sve lijepe, čak i ona Mima lezbijka (oh kako je ljubav ponekad naporna).
Dakle ovo sam počeo pisati radi pape Franje i njegovih novotarija koje imaju 'štih' milosrđa, ali su udaljene od istine. Crkva se ovim Franjinim potezom odlučila na katolički način uključiti u feminističku agendu (Novi feminizam), ali se i na neki način oduprijeti toj agendi (postmoderni feminizam, pretpostavljam optimistično). U nekoliko postova pokušat ću objasniti ove stavove, a najavljujem i ekskluzivu: otkrivanje zašto žene ne mogu biti svećenice.
Od svih petnaestak vrsta feminističke ideologije (radikalni, liberalni, rodni itd) u kontekstu ove priče najzanimljiviji je diferencijalni feminizam. Diferencijalni feminizam ili feminizam različitosti je naziv za struje unutar raznih feminističkih pokreta kojima je zajedničko vjerovanje u to da su muškarci i žene ontološki različita ljudska bića te da svako društvo to mora uzimati u obzir.
To se vjerovanje u suvremenom feminizmu javilo u dva oblika. Jedan od njih je tzv. kulturni feminizam, podvrsta radikalnog feminizma čije predstavnice vjeruju kako sve žene dijele kulturu sasvim zasebnu od muškaraca, a koja je superiorna muškoj kulturi.
Drugi oblik je konzervativni, pretežno katolički, pokret koji se naziva Novi feminizam koji promiče komplementarnost muškaraca i žena u ljudskom društvu, odnosno promiče majčinstvo - materijalno ili duhovno - kao ostvarenje ženskog identiteta. (izvor wikipedia)
Idemo malo u povijest. Sufražetkinja (engleski suffragette) je naziv koji se krajem 19. i početkom 20. stoljeća u anglosaksonskim zemljama, a pogotovo u Velikoj Britaniji rabio za pripadnice pokreta za jednako pravo glasa muškaraca i žena, odnosno uvođenje ženskog prava glasa. Izraz suffragette dolazi od engleske riječ suffrage za pravo glasa.
Izraz se danas rabi za sve pripadnice tog pokreta, ali je u svoje doba imao pogrdan prizvuk, odnosno njime su se opisivali prije svega pripadnice radikalne frakcije, okupljene oko Ženske socijalne i političke unije na čelu s Emmeline Pankhurst. Opći izraz za članove pokreta - bilo radikalne, bilo konzervativne, odnosno muškarce i žene, bio je sufražisti/ce. Taj se izraz preferirao u SAD, gdje je pokret u pravilu bio umjereniji nego u SAD. U UK se izraz sufražist koristio za članove Nacionalne unije društava za žensko pravo glasa (NUWSS).
Sufražetkinje u Britaniji su izazvale veliku pažnju, ali i kontroverze time što su se koristile metodama direktne akcije kao što je vezivanje za pruge, podmetanje vatre u poštanske sanduke, razbijanje prozora, a ponekad i postavljanje manjih bombi. Jedna od najspektakularnijih takvih akcija se zbila kada na konjskoj utrci Epsom Derby, kada je sufražetkinja Emily Davison, iskočila i bila nasmrt pregažena od kraljevog konja 1913. godine. Brojne od njenih suborkinja su bile zatvarane, na što su reagirale organiziranjem štrajkova glađu, što je, pak, vlasti tjeralo na uporabu prisilnog hranjenja.
Nastojeći spriječiti da sufražetkinje stječu simpatije, britanska vlada je donijela tzv. Zakon o mački i mišu kojim su se zatvorenice oboljele zbog štrajka glađu puštale, a uhitile tek nakon oporavka. Toga se nisu sjetili naši kad je Glavaš štrajkao glađu.
Onaj kraljev konj što je nenamjerno pregazio Emily završio je na liječenju u Lipiku. Dobio je jadnik PTSP. Ali u Lipiku se oporavio, osobito radi toga što je tih godina tamo bilo dosta kobila, a posebno su mu bile sklone kobila Angela i kobila Jaca. Zatim se dogodio jedan tužan događaj. Ljubavnik od Emily pronašao je kraljevog konja i stavio mu pod rep bombu umjesto obada. Konj je namah prestao imati PTSP. Usput je nastradao i šef tadašnje sigurnosne službe jer nije spriječio naprasno izlječenje konja. Nakon čega je proplakala čak i moja
(i Stanićeva) kobila Suzy.
PS. Zaboravimo malo na ove tužne događaje iz povijesti borbe za ženska prava i skoncentrirajmo se malo na darivanje. Darujmo ženama pokoji karanfilić (prije iskoristimo situaciju pa ga pomirišimo) i zamolimo ih da više nikad ne rade samoubojstvo iz zasjede. Daćemo im i dva karanfilića ako treba.
Nastavak slijedi.
Post je objavljen 08.03.2016. u 12:39 sati.