Marketing
O nedostajanju: uvijek se čovjek samo sebi vraća...
Čitavo vrijeme ne dozvoljavam si da mi nedostaješ. Čitavo vrijeme taj glas ušutkavam stiskanjem šake među zubima. Čitavo si vrijeme negdje ovdje, eterično biće zakačeno o jedan jedini prevareni receptor. Susreti su odavno prestali biti predmet radovanja vremenu jer prolazi.
Pogleda zapetljanog o pticu koja prelijeće cestu, ne primjećujem da je šapat išta glasniji, sad kad sam si dozvolila sve. Prisutna je samo slutnja da iza svega prije, i svega ovog sada stojim ja, savršeni scenarist. U sebi šećem zen krajolikom i ne mogu se čak ni čuditi. Srela sam se već. Uvijek se čovjek samo sebi vraća.
Nemoj ni ti misliti da mi nedostaješ. Nemoj se zakopčavati u prostore kojima sam koračala. Nemoj zbrajati minute, slova, osmjehe, to je nezbrojivo i nema veze sa mnom. Odoli iskušenju da pomisliš da ti možda ja nedostajem.
Putuj danima kao prijateljskim izborima il moranjima i gledaj lijevo, desno, gledaj naprijed, al se ne osvrći. Nema tamo ničeg, osim tebe. Uvijek si to samo ti.
Pusti nek pada kiša.
Pusti nek se stvaraju škrapice.
Pusti nek lišajevi na golim stablima izgledaju fluorescentni.
Uistinu, nema veze što neke stvari nisu onakve kakve bi zamišljali.
Uvijek si to samo ti, a i ja sam se već srela. Uvijek se čovjek samo sebi vraća.
Post je objavljen 08.03.2016. u 18:32 sati.