Marketing
Ponešto o ženama u mom životu
Žene u mojoj okolini su fantastične.Počet ću od onih najbližih sebi,a to su moje obiteljske žene.Moje žene iz prvih redova oduvijek su se snalazile najbolje kako su znale i mogle.One su bile ratnice i još uvijek su ratnice.Ambiciozne i hrabre,prkose svakom izazovu i polako,ali sigurno se uspinju ka cilju unatoč vjetrovima koji bacaju unatrag.Tu borbu nosim u sebi od kad znam za sebe,to je nešto što sve mi nekako dijelimo.Jedna osobina svima nama svojstvena,nešto kao znak po kojem se raspoznajemo.Lagala bi kad bih rekla da su muškarci tu uvelike pomogli,a i ovo nije njihov dan pa nekako mi ne vrijedi uzdizati ih u visine.Kod nas muškarci su nekako uvijek otežavali ženama,a nekako one su se uvijek tome odlučno odupirale.Ne znam koja je razlika biti žena tu ili biti žena negdje tamo.Kako emancipacija teće u nekim drugim sredinama,u nekim drugim okolinama.U mom svemiru muškarci su uvijek nekakvo nužno zlo.Nije ovo hejt na muškarce,nego jednostavno smo takvo društvo.Gdje muškarci mogu činiti što požele bez iti malo truda i i dalje će biti cijenjeni.Žena koliko god da postigne i koliko god sa učini i dalje je samo žena,samo ona koja hoda pokraj njega gospodina kao dodatak.Malo koji muškarac će priznati da je njegova žena superiornija.Malo koji će priznat sebi,a još teže drugima da bi bez nje bio izgubljen.Malo tko će priznati da uopće ne bi funkcionirao niti ovo minimalno koliko funkcionira.Malo tko će joj ustupiti mjesto koje zaslužuje.Unatoć svemu tome one se opiru i prkose i ignoriraju taj neki sistem.Ignoriraju i hodaju ka svojem cilju,ne obazirući se.Oduvijek sam se divila onom trenutku kad žene eksplodiraju pa se svi njihovi sateliti odjednom smanje i uspore,dok se oluje ne stišaju.Izbjegavajući onaj prasak u strahu od raspada sistema.Ovisniji su o njima nego što si to žele priznati,ali dobar dio njih jednostavno nema dovoljno muda da je postavi na mjesto koje joj dolikuje,jer što će ljudi pričat da san ja papučar.Čudan je to sklop u glavi.Od kad znam za sebe,sve žene u mojoj okolini rade i zarađuju,majke su.Baka je mlada ostala udovica i sama je podigla dvije inzvaredne žene,dvije majke,a nakon njih podigla je još njihove tri cure uz njihovu pomoć ili su one podigle nas tri uz njezinu pomoć.Sada mi podižemo još jednu pomažući si međusobno.
Jutros sam dobila čestitku od svake od njih i poslala čestitku svakoj od njih.Muški se baš nisu trudili čestitati jer to je očito za pičke i pedere.Prva muška čestitka koju sam dobila danas došla je iz Zagreba,druga je došla s tulipanom u ruci osobno od mog učenika.
On je stariji čovjek i naučili su ga tako da svakoj ženi uvijek čestita.Ono što me iznenadilo je čestitka iz Zagreba koju zaista nisam očekivala.Nisan niti pomislila da bi mi mogla stići.Obično ti čestitaju ljudi koji su tu bliski.Listam danas društvene mreže i vidim žene si masovno čalju lijepe žene,masovno se vole,podržavaju i uvažavaju.Danas je dan kad ni jedna neće sasuti teške rijeći na drugu.
Posebne su žene u mom životu i moje prijateljice,pogotovo one bliske.Cure moje zaista vam želim da zadržite te ambicije,da zadržite te snove,taj optimizam i ljubav prema svemu.Razboritost i empatiju.Žene moje hvala vam što ste dio moje svakodnevnice makar ponekad naporne,makar vas ponekad ne kužin,makar sam vam ponekad naporna i dosadna.Zaista ste posebne svaka za sebe,da niste ne biste bile dio mene.Ne bi vas nosila svaki dan ispod kože.
Očekujem mnogo od vas,kao i od sebe i iskreno se nadam da ćemo skupa činiti nemoguće
Post je objavljen 08.03.2016. u 14:01 sati.