Marketing
Mea culpa...
Na jednom ramenu je anđelčića, na drugome vrag. Stalno se svađaju, pa tko pobijedi.
Meni je crni nekako bio primamljiv, nudio je zabavne stvari, ali nikako da pobjedi bijeloga. U toj igri crno, bijelo svega je bilo. Najteže je izabrati nešto da bi bio cool.
Svidjelo mi se fantazirati, maštati, i pokušala sam lagati. Odmah su me pročitali, i rekli da će mi oprati usta sapunom. Bljak, nisu mi se dopadale ni one grozne paste za zube s okusom marelice ili jagode.
Kasnije sam pokušala izabrati drugi porok.
Cigareta je bila primamljiva. Sa prijateljicom sam izabrala neke koje su imale nacrtane cvijetiće, bile duge i djelovale elegantno. Sad ćemo kao prave dame zapaliti i u zrak upuhati dim (možda čak i kolutiće napravim) i gledati onako poluzatvorenih očiju, zavodnički. Djelovalo je romantično. U praksi je bilo drugačije. Počelo je dobro, ona vražija cigareta se zapalila tek kad sam punim plućima udahnula. Dim je uletio u mene, još brže izletio jer sam počela kašljati, suze vrcati na sve strane, a morao se i neki žar zaletjeti na kauč i odati me kod mame.
Alkohol je bio drugi na popisu. Tu je bio problem. Počela sam s pivom koje je bilo gorko, a kad sam popila čašu, odjurila sam u zahod koji je bio zauzet, pa sam cupkala ispred da su svi vidjeli. Idem na nešto jače, i na sigurnom terenu, kod kuće. Totalni neuspjeh, zaspala sam poslije druge čaše vina i spavala do jutra. Žestina mi je se činilo nekako malo u čaši, cvrc popiješ, i nema više.
E, nećeš. Idem na nešto žestoko strašno. Buu droga. One što se bodeš iglama, u startu su otpale, pobjegla sam i sa obvezne vaccinacije, a toliko sam se derala kad sam vidjela onu sa špricom da se ustremila na mene, da sam svu djecu podigla na noge. To je bio uspjeli ustanak protiv bijelih vampira.
Ostala mi je ona što se ušmrkava. To mi je bilo nekako egzotično, primamljivo, svjetski, sve dok nisam čula kako se ta droga preko granica prenosi. Nemam ništa protiv tog dijela tijela, ali baš staviti u nos ono što je nekome stavio u d… i nije nešto.
Znam, ostalo je ono najljepše, muškići. Imat ću kolonu muškaraca, svaki dan drugi, biću zavodnica. To je malo teže bilo iz više razloga. Prvo trebalo je izabrati neki primjerak za čelo beskrajne kolone koju sam planirala. Nisam znala kome dati prioritet, a nije ni bila neka velika gužva za prvo mjesto. I dok sam se ja premišljala kao seoska mlada, desila se neka sexualna revolucija, i bilo je interesantnije ne sudjelovati, nego biti vojnik. U to vrijeme me pogodilo i ono derište s debelim stomačićem, a nosi tolbac na ramenu. Gadjao me kao i sve druge u srce, pa danas voliš jednog, sutra, drugog, ali sam se ja baš u trenutku kad je ispalio strijelu nagnula i tras bum ode u glavu. Katastrofa. Kad nekog zavoliš srcem i ima ti spasa, kažu vrijeme sve liječi. Nažalost, kad zavoliš mozgom ostane za cijeli život ... I tako moja kolona katastrofalno tako reći, pala knjiga na dva slova, ja i ono drugo slovo ...
Ne znam kako ostali biraju svoje poroke, ali ja sam tu potpuno podbacila.
Znam da najbolje propuštam, pa bi svaki savjet dobro došao…
Post je objavljen 06.03.2016. u 20:04 sati.