Danas je točno dvije godine od kako je preminuo i ostavio da se borim sa maćehom za sve što je stekao sa mojom majkom i čega se odrekao na ostavinskoj raspravi davne 1984.
Dok sam bila dijete voljela sam se igrati s njim, ništa mu nije bilo teško napraviti za kćer koju je obožavao sve dok nisam ostala bez majke, a on bez voljene supruge. Ne ja nikada do tada nisam primjećivala njegovu pravu narav jer bio je otac za osvajanje nagrade po dobroti. Tek kasnije sam shvatila mamine riječi koje mi je izgovorila nekoliko sati prije smrti "Nedaj Bože da ti umrem prije oca jer onda ćeš uistinu vidjeti kakav je on".
Da, vidjela sam točno šest mjeseci nakon njene smrti i tada sam shvatila da je moja majka godinama patila.
Svi kažu "o pokojnim ljudima sve najbolje i neka pronađu mir u duši" ali ja se već dvije godine pitam dali on uistinu ima mir jer još dan danas čekam da sutkinja pokrene postupak kojim samo dobivam ono čega se on davno odrekao u ime mene a sve je koristio punih trideset godina.