Marketing
Addicted to you
Kako postajemo ovisni o nekim dobrim osjećajima.Nisam neki tip osobe koji od svega stvara navike,više volim vjerovati u prolaznost.Ne mogu uopće zamisliti kako bi izgledala ovisnost o nećemu.Jučer mi je upućena rečenica."Ti si ovisna o meni",da znam da je bila zajebancija i da to nema nikakve veze s stvarnosti,ali ipak.
Nije prvi put da se susrečem s nečim takvim,ne znan kako bi to nazvala,ali svakako ne mogu to zamisliti kao ovisnost.
Prošlo mi je kroz glavu,jesam li stvarno?Mada znam da nisam,nekako ti se crv sumnje zavuće pod kožu,jednako kao što ti se neki ljudi zavuku pod kožu.Da sutra nestanu realno ne bi se mnogo toga promjenilo,vjerojatno bi s vremenom i zaboravili,ali ipak osjećaj je ponekad tako dobar,tako sladak,tako sweet emotion,da jednostavno želiš barem malo svaki dan.Znan da u konačnici ipak zvuči kao ovisnost,ali ne mogu se zamislit kao ovisnika.Jer znam da teško stvaram navike,pa makar i one dobre.
Ako je svijetu lakše za prihvatiti onda neka bude,nek budem ovisna o tom osjećaju,o toj osobi,ali istina je puno dalje od toga,negdje je između iluzije i zajebancije na vlastiti račun ni blizu realna da postane navika.
Možda ipak samo ja to tako percipiram.Možda ipak malo previše volim taj osjećaj ugode koji cijela priča donosi sa sobom,možda i jesam pomalo ovisnik o dobrim momentima,ali što je s tom ovisnošću kad to sve jednog dana nestane.Kad ti razlozi za smjeh jednostavno presuše,ispare,jesam li onda u krizi ili dalje nastavljam ovaj pozitivan film,nosim li i dalje ovi sanjarski pogled u očima.
Ovisna o tebi ili samo o osjećaju koji budiš u meni.Vjerojatno neću ni znati dok sve ne završi,a nije još ni počelo.Zapravo niti ne djeluje stvarno jer je polurealno negdje na iluziji lebdi,negdje između sna i jave.I izgleda kao san i miriše na san,obojano je u boje sna,ali toliko prisutno da ipak ne može biti samo san,a toliko odsutno da nije ni blizu javi.Ovisna o iluziji bića.Zvući gotovo poetski i koliko god da se zajebajen sa tom činjenicom možda ipak sam stvorila naviku da eto svaki dan jednu rečenicu promozgam onako slučajno i neplanirano,jer kozmos je čudna stvar.Ma nek bude tako,kako ti se čini.Nek ti bude kako sanjaš.Nek ti bude kako se nadaš.Ovisno o tebi.Nek mi postane navika pa ako ikad zatreba proći ću kroz apstinecijsku krizu,neki ljudi su toga vrijedni.Barem mislim da jesu,barem se nadam da jesu.Nisi na mojoj listi poroka,svakako još nisi,ali bio bi lijep dodatak možda jednog dana,što da ne.
Post je objavljen 05.03.2016. u 19:20 sati.