Inaće baš i nemam običaj govorit ljudima laku noć,jer nekako mi je neosobno,ili je možda stvar navike.Kako god uvijek kažem lipo sanjaj.Nekako prije spavanja uvik vrijeme provodiš s nekim tko te može pripremiti na prijelaz iz užurbanog dana u neku mirnu zemlju snova.Možda samo ja to tako vidim.Nije toliko ni bitno.
"Ja svoje snove nekad i ostvarujem,ali to onda više nisu snovi."
"Snovi tome i služe."
Te dvi rečenice nekako su mi se urezale u podsvjest.Cijeli dan me prate.Možda ne toliko iz razloga u kojem kontekstu su izgovrene,jesu li rečene s nekom namjerom ili su pak dio neke spontane komunikacije.Ne toliko jer se nadopunjuju,koliko možda više zbog činjenice da sam zaboravila taj osjećaj.Zaboravila sam kako se to radi.Na dane vidim kako se ne snalazim u tom novom sistemu gdje te svi guraju da se samorealiziraš,jer sam prethodno došla iz sistema gdje su te svi kočili i stavljali u okvire.
Slažem se da svoje snove trebamo ostvarivati,ali istovremeno me prestravljuje činjenica u kojoj san dotiče javu.Java mi je previše okrutna,previše sjebana da bi bila dio sna.Ne znan kako bi objasnila što želim reći.Mislim da krenem crtat ne bi uspila vjerno prikazat ovaj kaos u mojoj glavi.Taj neki sudar uma i duše.Nema duhovnost previše veze s tim.To je više kao neki unutarnji sukob dvije ličnosti.One moje mirne strane,tolerantne,prilaogdljive i one moje divlje oluje,avanturističkog duha,s vjetom u kosi.
Cijelo jutro mi prolazi kroz glavu ta rečenica "Ja svoje snove nekad i ostvarujem"...Nekad,valja svi to radimo ponekad,valjda kao i što sanjamo ponekad.Nekad sam sanjala neke druge snove,sad ih se večine ni ne sjećam,danas sanjam ove trenutne,nekad ih volim,nekad se osjećam tako odlično u njima,a nekad me zamaraju.Zapravo snovi i nisu toliki problem,koliko je problem ta točka na obzoru gdje se sudaraju san i java.
Kad krenete ostvarivat snove,uvijek se u javi nađu neke distrakcije zato jer snovi su vaš svijet koji možete kontrolirati,stvarnost je mimosvijet.Stvarnost je korelacija svih svjetova svijeta.Teško je izbalansirati između toga,ali jedno je sigurno kao što sam već nekom meni jako bitnom rekla:"I stvarno bi voljela da ti se snovi ostvare,da se ne ostvaruju nekom drugom,da se moji snovi ostvare meni,ne nekom drugom."
Želim da ostvariš svoje snove onako kako ih ti sanjaš ponekad.Ako su ružni ne želim da ih ostvaruješ,nego dan dobre nastaviš sanjati.Život ionako dođe na svoje.Na nama je da budni sanjamo,da imamo razloga ići naprijed.
Znaš ja svoje snove ponekad i ostvarim pa više nisu snovi.Možda bi trebala i ja krenuti.
Post je objavljen 04.03.2016. u 13:08 sati.