"Pošto živimo u zemlji u kojoj se ljudi ne mijenjaju pod utjecajem pročitanih
knjiga, nego zbog riječi i divljenja prema drugima..."
-napisat ću ponešto o knjizi, a ne divljenju prema Vođi, vođi ili Njemu, baš
njemu. Nek se Vođe lipo nose k vragu, što se mene tiče. Ne trebaju mi.
Gornji navod s početka pasusa je iz piščevog pogovora knjizi Orhana Pamuka,
dodatak je moj.
"Bijeli dvorac" je jedno od ranijih djela iz opusa Orhana Pamuka, debelo prije
Nobelice. Živa priča iz 17-og stoljeća, kako to on već umije, o venecijanskom
čenjaku koji je za mladih dana završio u turskom ropstvu. Postaje rob-i učitelj-
Hodže, s kojim su si sličniji nego braća. Zajedno prolaze kroz mnoge nedaće
i na kraju Hodža bježi u Italiju gdje će živjeti dalje predstavljajući se kao njegov
talijanski rob, a rob živi dalje kao Hodža i čak povećava svoj rejting kod Paše.
Ne bi to bilo ništa za pisati knjigu, da nije piščeva truda za pretvoriti
tekst s ne preoriginalnom tematikom u zabavno štivo vrijedno za pokloniti mu
par sati vremena. Zanimljive su mi i političke i humanističke konotacije
kojima djelce obiluje-u zemljama kao Turska, a očito i Hrvatska, današnjica
se isprepliće s povijesti više nego bi trebalo.
Možda bi stvarno trebalo promovirati čitanje, ali vidim u novinama iz Lijepe
Njihove da je Ministarstvo Istin...ovaj, Školstva, donijelo neke odluke u suprotnom
smjeru. Naravno, pa što će nam načitanost? Imali smo ju u "komunizmu" pa nam
nije donijela ništa dobrog, ne? Ne treba nam da s auto-mehaničarem pričamo o
Platonu, nego nam treba da nam popravi auto...-to je logika kojom bi Donald
(Duck ili Trump, svejedno) postao predsjednik ili premijer Hrvatske a da
nitko ne primijeti ništa čudnog. Zapravo, kad bolje razmislim i pročitam
naslove današnjih novina (dalje se ne usudim, jeo sam i ne bi htel da moram
čistiti klavijaturu) , čini mi se da raja u Hrvatistanu nije mnogo bolje
prošla. Sanjajte o Bijelom dvorcu, ni na nebu ni na zemlji, jel su
vojske ili labudovi i neke slične lijevo-desne teme, kad već nema bolje
ponude. Bespuća hrvatske zbilje, stvarno, još bum počel cijeniti Franjinu
poetiku, ako ništa drugog, onda u izboru naslova!
Post je objavljen 03.03.2016. u 13:16 sati.