Pregled posta

Dovoljno dobra nastavlja sudbinu glavne junakinje Glumčeve Zagrepčanke. Od oca Branislava Glumca i majke Saške Mutić novorođena Marijana nosi sa sobom traume iz prvoga dijela svojega života, ali začudnom upornošću i sustavnošću bori se sa svim problemima koje život neumoljivo nosi. Jedan problem međutim nikako da riješi. Silna žudnja za rajevima koje jedino ljubav posjeduje Marijanu proganja sve do pogreba njenog ljubavnika Luje gdje se poslije više desetljeća susreće s Vanjom. I Vanja je pun sumnji, ali to ništa ne pomaže da s Marijanom ne krene u ostvarivanje njihovih žudnji iz Zagrepčanke. Marijana je u tom
dugom nizu godina rodila narušenog sina Marka i ambicioznu kćer Ivu, golemu energiju uložila je u emotivne temelje braka s Davorom, kao psihijatrica liječi pacijenticu Teu, a sama odlazi kolegi psihijatru dr. Novaku. Autorica s dubinskim poznavanjem ulazi u sva Marijanina stanja i raspolažući velikim darom da zamjećuje bezbrojne psihološke nijanse svojih junaka pruža nam knjigu kakva ostavlja trajne tragove i razmiče naša područja razmišljanja. U rukama nam je briljantno pisan roman u kojem se krije pravo bogatstvo mudrosti o tajnama i ljepotama dugog putovanja kroz tame i svjetla sudbine.
Alojz Majetić

Tekst Saške Mutić čini mi se nekako poznatim, a ipak udaljenim i novim. Fabularna tekstura ima drugu vizuru, s istog embrionalnog izvora i istoga stilskog modela. Ni na što ne polažem autorsko pravo! Kada me je autorica damski upitala za pravo, odgovorio sam: Pišite, ako vas pali duboka, nepatvorena potreba.
Želim Saški Mutić da talent potvrdi i drugijencima – novim knjigama.
Osjećam se pomalo nelagodno, no i dobro. Potvrđuje se nezarđala, dosjetljiva, starolatinska: „Knjige doista imaju vlastitu sudbinu.” Mimo primarnog ili sekundarnog autora.
Branislav Glumac