Marketing
And the Oscar goes to...
Danas je povijesni trenutak.Trenutako koji čitavi svijet nestrpljivo čeka već godinama.Leonardo DiCaprio osvojia je svog prvog oscara ikad.Cili svit slavi ovaj trenutak ko da je Krist uskrsa ponovo.I nek se ne uvride dušebrižnici jer nastavit ćemo u produhovnom tonu.Naime,jučer san se susrela s neugodnom istinom,a ta je da velečasni Zlatko Sudac rekreativno dizajnira interijere.Da se razumijemo i da odma riješimo pitanje moje duše.Neman ništa protiv čovjeka osobno,ali imam protiv činjenice da ulazi u posao za koji nije adekvatan.To mi je ekvivalentno činjenici da ja držin mise zadušnice bez završene teologije ili da propovjedam celibat bez položene kušnje.
Ne ulazim u ničije talente,neću raspravljat o ukusima,ali da moram dovest u pitanje njegovu stručnost kad je u pitanju dizajniranje interijera jer za to se završavaju škole.Jednako kao što se za držanje mise polaže ispit.
Nemam ništa protiv samoostvarenja,ali imam protiv guranja nosa di mu nije misto.Znam da život nije fer.Samo ne vidim poantu da radimo nešto što ne znamo.Kao da netko tko je naučen projektira zgrade zapravo ide projektirat avione iako ne zna ništa o turbulencijama.Svi smo stvoreni za nešto i svi gajimo ljubav prema drugačijin stvarima,svi smo i školovani u drugačijim branšama,ne vidim potrebu da svak radi sve.Zato i jesu odogovornosti svijeta podijeljene.Da se razumijemo moj stav bio bi isti da sam čula da modni mačak projektira interijere,tako da se vjernici i sljedbenici gospodina Sudca ne uvrijede na ova promišljanja.
Nadalje danas san u dučanu vidila žensku s torbom koja izgleda poput ptice,poput papige,torba je interesantna više me zabrinila njena jakna čudovišta iz ormara.
Konačno san osposobila mailove i račune i moran priznat da su me dva zaista obradovala,je da su kasnila dva mjeseca i da san ja odgovorila na iste mjesec dana nakon što su zaprimljeni,ali da obradovali su me kao nikad do sad.Ima tako tih ljudi koji vam uljepšaju realnost makar na kratko.Inaće Split je pod kišom,moje najdraže stanje uma.Ne pričam puno i nosim suludi smješak na licu.Dan je za spavanje,a ja se veselin poslu i radu ovako iz udobnosti kreveta.
Ne znan jeli to samo do mene,pa da ovih dana primjećujem ljepotu oko sebe ili je doista ova kiša sve lijepe momke potjerala na ulicu,ali stvarno ljudi bez zajebancije svi lijepi šetaju vani.Šetaju sami,nikog ne drže za ruku pa kome treba nek krene u lov.
Pas mi se isteže ko mačka po krevetu i zavlači pod deke željan ljubavi i pažnje koju pridajem laptopu.Predivan je dan za živjeti.Predivan trenutak za radost.
Post je objavljen 29.02.2016. u 14:40 sati.