Jednog dana na svijet je došlo ovomaleno srvorenje. 
Svi smo bili sretni jer ipak to je u moju obitelj donjelo jedan novi život. Moja sestrična dobila je sina. Zove se Jakov. Kada sam ga prvi put vidjela nemogu vam opisat taj osjećaj kada vas te male okice pogledaju, kada vas drži onom svojom malom ručicom a vi se bojite da ga ne povrijedite. Rastao je iz dana u dan sve više, posatao je pravi mali čovjek kako bi njegova mama rekla "mamin frajer". Često kad sam došla dok njih uzela bi ga u kolica i šetali bi. Počeo je govorit nekim svojim jezikom koji nitko nije razumio. Tolko ga volim da kad bi ga netko išao dirat pa ubila bi ga, ONO ŠTA JE MOJE TO SE NE DIRA.
Jakov ima starijeg brata Bornu iako ga ja još uvijek smatram malom bebom, mojom mazo on mi kaže "ja ima pet godina već sam veliki nemoj me tako zvati cure će mi se smijat". Pravi je mali zavodnik. Bez njih život bi mi bio dosadan ali kad se ta djeca počnu igrat, skakat, derat po kući, pa stalno moraš pazit da se neudare nikako ti ne može biti dosadno.
Moja treća mala ljubav je moj mali Nicolas on nije od Nine djete, on je sin mog bratića. Neznam šta bi rekla sve što sam rekla prethodno vrijedi i za njega, moja je maza i nedam ga. Kada je bio mali znala sam ga tražit da mi da pusu a to je bilo tako slatko. znao je sve, jako voli jesti krem banane pa je to obavezan poklon kada idem k njemu.




