Evo jedan davni post koji mi se čini vrlo aktualan.
Najprije da razjasnimo što je uopće identitet. Iz Hrvatskog enciklopedijskog rječnika jedna od definicija je: ukupnost činjenica koje služe da se jedna osoba razlikuje od bilo koje druge.
Čitam knjižicu Zygmunta Baumana 'Identitet' razgovori sa Benedettom Veccijem (novinarom talijanskog lista Il manifesto)
(nota bene njih se dvojica nisu nikad sreli. Sva je komunikacija išla preko e-meila)
U prevodu Mirka Petrića (mog prijatelja. Hej Mirko nadam se da ti isto osjećaš prema meni.
Usput, ali ne nevažno slušam i gledam na prvom programu Hatevea Ceciliu Bartoli. Glas i stas, cijelo uprizorenje je veličanstveno. Ona je bez svake sumnje Diva.)
U pogovoru knjižice stoji: Bauman je jedan od najuglednijih sociologa današnjice. Autor je 57 knjiga. Umirovljeni je profesor. Na svojoj koži iskusio je sve proturječnosti i strahote 20. stoljeća: rad u službi velikih ideologija, rat, političku prismotru i disidentstvo, antisemitizam, egzil, te na kraju hipermodernost potrošačkog društva i globalizacije.
Druga knjiga koja čeka na čitanje je: Amartya Sen: Identitet i nasilje : Iluzija sudbine
………………………..
Nobelovac Amartya Sen poziva na priznavanje 'mnogostrukosti ljudskog identiteta', a u isto vrijeme osuđuje ograničene pristupe identitetu koji često vode do sukoba.
Amartya Sen u predgovoru ovoj knjizi utvrdio je kako "razumijevanje identiteta na mnogo različitih načina utječe na naše misli i djela". Istaknuo je također kako "tijekom našeg svakodnevnog života smatramo da pripadamo raznim skupinama – pripadamo svima njima. Jedna te ista osoba može biti američki državljanin, karipskog podrijetla, s afričkim korijenima, kršćanin, liberal, žena, vegetarijanac, trkač na duge staze, povjesničar, nastavnik, romanopisac, feminist, heteroseksualne orijentacije, zagovaratelj prava homoseksualaca i lezbijki, ljubitelj kazališta, aktivist za pitanja okoliša, ljubitelj tenisa, jazz glazbenik i netko tko je duboko uvjeren kako postoje inteligentna bića u svemiru s kojima pod hitno treba razgovarati (po mogućnosti na engleskom)".
Nametanje jedinstvenog identiteta jedan je od glavnih uzroka poticanja sektaškog sukobljavanja. "Mnogi sukobi i barbarstva u svijetu održavaju se kroz iluziju jedinstvenog identiteta koji ne možemo odabrati. Umjetnost stvaranja mržnje poprima oblik prizivanja magičnih moći nekog navodno premoćnog identiteta koji utapa sve druge odnose i u prikladno ratobornom obliku može također svladati svaku ljudsku suosjećajnost ili prirođenu dobrotu koju možda inače posjedujemo.
Rezultat može biti domaće praiskonsko nasilje ili globalno umješno nasilje i terorizam po cijelome svijetu. Ustvari, veliki izvor potencijalnih sukoba u suvremenom svijetu je pretpostavka da se ljudi mogu jedinstveno kategorizirati na temelju religije ili kulture."
………………………….
Njegovo kratko iskustvo:
Prije nekoliko godina na povratku u Englesku s kratkog puta u inozemstvo (u to vrijeme sam bio dekan Trinity Collegea u Cambridgeu), službenik imigracijskog ureda na aerodromu Heat-hrow, koji je moju indijsku putovnicu prilično temeljito pregledao, postavio mi je zamršeno filozofsko pitanje. Gledajući moju kućnu adresu na imigracijskom formularu (Dekanova kuća, Trinity College, Cambridge), pitao me jesmo li dekan (kod kojeg sam očito bio gost) i ja bliski prijatelji. To me načas pokolebalo budući da nisam bio posve siguran mogu li sam sebi biti prijateljem. Nakon kratkog razmišljanja zaključio sam kako odgovor mora biti potvrdan budući da sam prema sebi najčešće prijateljski raspoložen i usto kada izgovorim nešto besmisleno, odmah shvatim da mi uz prijatelje kao što sam sebi, ne trebaju neprijatelji. Budući da mi je trebalo neko vrijeme da si sve ovo razjasnim, službenik imigracijskog ureda želio je znati čemu toliko oklijevanja, a osobito postoje li ikakve nepravilnosti oko mojeg boravka u Britaniji.
Praktični dio na koncu je riješen, ali razgovor je ostao kao podsjetnik da ukoliko zatreba, identitet može biti zamršena stvar. Naravno, bez poteškoća možemo sami sebe uvjeriti kako je svaki predmet identičan sam sa sobom. Wittgenstein, veliki filozof, jednom je izjavio da "ne postoji bolji primjer beskorisnije teze" od toga da kažemo kako je nešto identično samo sa sobom, ali je nastavio dokazivati kako je teza, iako potpuno neupotrebljiva, ipak "povezana s određenom igrom imaginacije".
…………………………………………..
Primijetila sam na blogu, ne samo ja, najžešće rasprave baš oko definiranja pripadnosti, recimo to tako identiteta neke osobe. Reakcije idu do mržnje i isključivosti i najviše od svega definiranja i odjednom eto te; ti si samo obijeljeni grob koji naizgled živi.
Dead Man Walking.
Nema tog deterđenta koji će oprati sve etikete koje vire sa svakog komadića tijela. Uzalud je vikati ja nisam osoba C.
Lako je reći, ali ostali pevaju.
Zapravo išlo je : Da, ali nije važno.
I sve upravo tako. Da, je, ali nije važno.
Nikad nećemo doznati tko su te osobe.
I one su u međuvremenu izgubile identitet 'koji je mač sa dvije oštrice', kaže Bauman.
Post je objavljen 28.02.2016. u 17:46 sati.