I tako ide reporter ulicama Amerike i postavlja to pitanje. Nitko ne zna. Onda im reporter objasni da je to izumitelj Segway-a, onog smiješnog vozila na dva točka na kojem samo stojiš, a ideš. Pa se svi sjete da je to onaj lik koji je pao s litice na tom svojem glupom vozilu.
Dean Kamen uopće nije pao s litice. Živ je i veseo i radišan, a kolektivna ljudska svijest je radije zapamtila bizarnu izmišljotinu, nego ime nekog izumitelja.
A mi smo se navukli na Netflix. Na kojem nema ništa od filmova koji bi nas zanimali, ali smo se zato navukli na dokumentarce. Pa sad gledamo Deana i čudimo se. Isti gospodin za to vrijeme pokušava riješiti problem pitke vode u trećem svijetu i bori se sa vjetrenjačama. Izum ima, ali nikome nije u interesu da spašava taj treći svijet. Njegov interes je preveč nematerijalan da bi ikoga uzbudio. Dati ljudima pitku vodu iz čista mira i ljubavi? Pobogu, zašto???
Meneme od svega toga najviše fascinira gospon himself. Njegova predanost i upornost i svi ti stavovi. I ono što je rekao o političarima i velikim kompanijama i organizacijama koje mu odbijaju pomoći da pomogne drugima. Da možemo mi gledati u njh i pogađati tko je loš, gori, najgori, ali s time nećemo učiniti ništa. I da ne smijemo optuživati i potcjenjivati velike kompanije jer iza sveg njihovog uspjeha, kolikogod isti bio nekome naštetu, stoji veliki trud i napor. I sposobnost. I ako želiš u svojemu uspjeti, a ne možeš sam, onda se moraš udružiti sa sposobnima. Strpljivo i bez predrasuda.
A to je ono krivo što većina ljudi radi. Sjedi, gleda, optužuje i kuka. I ne poduzima ništa.
Sigurna sam da gospon Kamen ne troši vrijeme na fejspuk, portale s političarima i golim sisama, ok, sise možda pogleda, ali ne po cijele dane. I sigurna sam da ne igra loto i ne sjedi u sportskim kladionicama. Iako, svi ljudi rade onoliko kolike su im mogućnosti, ali debela većina nema pojam o vlastitim mogućnostima. I lako ih je prestrašiti. Ljudi se vole strašiti. I skrivati se u vlastitim iluzijama.
Danas brišem igricu sa smartfona. Pišem to ovdje jer neću zapamtitti datum, ni vrijeme, ni godinu. Sve to tako prebrzo proleti.
I sve te krive stvari.
Disciplina.
Post je objavljen 27.02.2016. u 10:05 sati.