Nakon ova dva posta nitko od desničara neće moći relativizirati ili opravdavati MPO.
Koliko znam teologija nije još izdefinirala obitelj kako sam to uradio u nekoliko sljedećih rečenica. Naravno ovo mogu obraniti kroz neku širu studiju.
I za obitelj se može reći da je slika Presvetog Trojstva. Što proizlazi iz teksta s prvih stranica biblije. Otac obitelji je na sliku Oca Nebeskoga, majka u obitelji je na sliku Duha Božjega, a djeca su na sliku Sina Božjega. Ova slika je potpuna ako se promatraju tijela. Slika na duhovnoj razini čovjekovoj je na neki način umanjena jer Bog kroz sakramente ne daje sve nadnaravne darove, iako daje cijelog Sebe. Jednoj osobi daje samo neke darove da bi otvorio put nadopunjavanju s drugom osobom i njenim darovima, što čini komplementarnost između darova pa na taj način i između osoba, ali čini komplementarnost i u cijeloj obitelji. Čovjekova narav na duhovnoj razini privlači jednu od naravi koja je po darovima komplementarna. S rađanjem djece postiže se šira komplementarnost i dolazi sklad u obitelj. Zato je važno moliti da obitelj ima onoliko djece koliko je volja Božja, jer Bog daje sklad. Rađanje muške ili ženske djece također ovisi od naravi oca i majke. Naravi u smislu pripadnosti jednoj od Sedam crkava iz Otkrivenja, ili (što je isto) pripadnosti na sliku jednog od Sedam Duhova Božjih. Ovdje naglašavam-na sliku-. Obitelj i rađanje djece su u Božjem planu. Iz ovoga se može zaključiti da je medicinski potpomognuta oplodnja teški grijeh i nered, u kojoj se medicinski biraju embriji, i koja ne garantira rađanje djeteta koje bi bilo po Božjem planu po redoslijedu rađanja, i po naravi i po spolu. Grijeh je birati spol jer Bog određuje na anticipirani način spol djeteta, kroz narav oca i majke. Kad se dijete abortira tj. ubije onda se definitivno odstrane i naravni i nadnaravni (ako bi dijete bilo kršteno) darovi koji bi došli s djetetom. Zamislimo da je obitelj neka umjetnička slika. Abortus je kao kad biste s neke slike odstranili jednu boju, a slika je lijepa između ostalog i radi komplementarnosti boja. Osim što je obitelj u grijehu, ona na taj način gubi ljepotu sklada. Evo još jedne spozaje mog prijatelja iz 1977. god. On je i prvi dobio spoznaju o naravima, tako da je on taj koji može ovu temu i šire osvijetliti. Svaki čovjek ima po tijelu i dvojnost u smislu: lijevo-desno, svjetlo- tama (ne u smislu zla, nego u smislu noći). Itd. Evo odmah ću dati primjer. Prijatelj mi je rekao da sam u tom smislu desni, tj. tamni, a žena mi je lijeva tj. svijetla. Dakle, postoji i ta vrsta komplementarnosti na razini tijela, osim one osnovne komplementarnosti određene različitim spolnim karakteristikama muška i ženska. Ali ona nije toliko bitna jer se rađanjem djece postiže ravnoteža. Ako su oba roditelja npr. svijetla, više će se roditi djece koja će biti tamna pa će se postići ravnoteža u smislu komplementarnosti na toj razini. Zašto uopće iznosim ove spoznaje koje i nisu bitne za život vjere. Da posvijestim u kolikoj mjeri abortus znači i urušavanje sklada u obitelji
Pokušat ću na nov način pojasniti. Uzrok privlačnosti muška i ženska na duhovnoj čovjekovoj razini, kao i privlačnosti u smislu prijateljske ljubavi (filia) opisana je na skriven način u Otkrivenju u prva tri poglavlja u -Pisma sedmerim crkvama -.
Svaki čovjek koji u sebi nije utrnuo Duha (usp. Otkr 2,5) pripada na jedan duhovni način u jednu od sedam crkava iz Otkrivenja. U njegovoj najdubljoj nutrini stanuje jedan od sedam Duhova Božjih koji su produžeci Duha Božjega i koji su anticipirani od vječnosti.
Sedam boja duge je znak saveza između Boga i ljudi (Post 9,12). Bijela boja (po zemaljski –siva) označava Jednost, tri osnovne boje su sjena Presvetog trojstva a tri komplementarne osnovnim bojama su sjena zajedništva Dvojice od Tri Presvete osobe. Ta nebeska stvarnost odražava se na stvaran nadnaravni način u prisutnosti jednog od Sedam Duhova Božjih u čovjekovom duhu. Duhovi su Nadnarav koja stanuje u čovjeku, ukoliko je u njemu svjetlo Kristovo.
Kao što postoji, na određen način, komplementarnost između boja tako postoji (na drugačiji način) i komplementarnost između Sedam Duhova Božjih, odnosno između nadnaravi ljudi. Ta se komplementarnost odnosi i na ljubav (filia) između prijatelja, ali se odnosi i na ljubav između muška i ženska. Ova privlačnost (koja je znak komplementarnosti) je na duhovnoj razini. Ukoliko se dvoje oženi, a nisu komplementarni u ovom duhovnom smislu, onda se rađaju djeca koja su različitih naravi i koja nadoknade nekomplementarnost roditelja, pa je cijela obitelj komplementarna u smislu darova i smislu naravi i eventualne nadnaravi (tako ću to zvati-naravi-, jer se svi ljudi rađaju u jednoj od 14 naravi. Ovdje se treba sjetiti da je Isus slao apostole da propovijedaju evanđelje, dvojicu po dvojicu. Ne samo radi toga što je čovjek društveno biće nego i jer je po toj dvojici bilo moguće ponuditi više darova Duha, i to na način da su ta dvojica imali različite darove kao što Pavao spominje u 1 Kor 12,4-11.
Posljedice grijeha abortusa ili potpomognute oplodnje.
Ako bračni par napravi grijeh abortusa, ne samo da je počinio grijeh ubojstva, čime je i sebe kaznio grijehom, nego se i lišio darova koje dolaze po (ubijenom) djetetu, a ti darovi su komplementarni s darovima koji dolaze po ostaloj djeci koja su već rođena u obitelji ili će tek biti rođena. Dakle, ti su darovi naravne (u vjerskoj perspektivi i nadnaravni, po krštenju) prirode i komplementarni su darovima ne samo djece, nego su komplementarni s darovima roditelja, i djedova i baka u jednom širem smislu. Zato se abortusom obitelj lišava sklada koji dolazi po različitim darovima koji su uvijek različiti s novim djetetom. Samo se kajanjem za abortus i molitvom može izmoliti od Boga da se umanji šteta koja se očituje u obiteljskom neskladu. Ako roditelji dožive spontani abortus, onda uz molitvu Bog nekako nadoknađuje nedostatak toga djeteta, i nedostatak darova koji dolaze po tom djetetu. Ali i trpljenje nesklada može biti donekle križ koji moraju nositi mnoge obitelji. Ako je ovo nejasno, pokušat ću objasniti sjenu ovih nebeskih stvarnosti preko komplementarnosti boja. Oko je organ vida koji u sebi 'posjeduje' jednost. Ako na papiru naslikate površinu u jednoj osnovnoj boji, onda nakon nekoliko minuta promatranja te površine, oko, kroz naprezanje, samo 'proizvodi' komplementarnu aureolu, koja je mješavina druge dvije osnovne boje. Svaka umjetnička slika je lijepa, ako kroz kompoziciju boja posjeduje sklad. Zato i jest umjetnička što između ostalog posjeduje sklad. Sklad se postiže nanošenjem, ili tri osnovne boje, ili dvije komplementarne boje, pa se postiže ravnoteža hladnih i toplih boja itd.
Post je objavljen 25.02.2016. u 00:49 sati.