Marketing
Poslije kiše...
Trošimo li život uzaludno?...
Misli lutaju, odlaze i vraćaju se... planet se okreće oko sebe i oko sunca... dvije ekliptike i njihova nedodirljivost... i spektar boja... virtualna premostivost sna i zbilje... sićušnost veličine koja nas spaja s tajnom početka... veličanstvena vizija iza koje se krije nedosanjanost istine... pioniri te ljepote... olujni oblaci i raspuknuće prijetnji...
Razumijemo li njihov govor najavljen bljeskom... sučeljavanjem energije i materije... i kasnije oplakivanje grijeha... prelamanje svjetlosti u poeziji suza... post nubila phoebus...
Nema uzaludnosti u kozmičkim zakonima, nema uzaludnosti u pređenim koracima po trnovitim putevima sudbine, nema uzaludnosti na putu pokore... Energija se pretače u nove oblike, nedozvoljava gomilanje. I prekomjerna sreća bi izazvala entropiju. Ne bi je znali cijeniti, postala bi bezvrijedno trajanje u vakumu zbilje, bez pomaka, bez nagnuća, bez eksplozije...
Jednoličnost ljepote prestaje biti ljepota, postaje nešto tako obično, beživotna dvodimenzionalna slika u kojoj se ne nazire perspektiva, hladnoća koja ledi spoznaju, omamljuje svijest, ne oplemenjuje dušu...
Kupka sreće je pjenušavo, izmjenično vrtloženje nutarnjeg vretena, spiralna dinamika čujnosti i ćulnosti., kovitlanje osjećanja, zbilja i snovi... stvarnost i vizije...
Zaleđeni u santi nepostojanja u postojanju ljepote mi više ne bi osjećali, ne bi misli pretakali u čuvstva... bili bi zombiji nesavršenog savršenstva... bez spoznaje postojanja ljubavi...
A ljubav je i hladna i mlaka i topla i goruća istina, ideokinetička slika u kojoj se ogleda nepostojeća uzaludnost mahnitanja, ludovanja, tugovanja.
Ljubav je kalež prepun taloga sjećanja, pjenušca uspomena i nektara trenutka...
Život je kao crno vino, čuvano u evanđeoskim mješinama, pohranjivano u klijetkama zbilje i predklijetkama sanja…
Život to smo mi… satkani od istih struna kao i kozmos… mi carevi u carstvu vremena, mi kraljevi bez krune, mi ratnici svjetlosti, mi sužnji sebe samih… mi djeca …
Mi slobodni, mi Jonathani nebeskog bespuća ispisujemo svatko svoju elegije tugama… poeziju suzama… sonete snovima i balade o ljubavi ljubavlju…
Tragamo uspomenama i pišemo svatko svoju antologiju nesretnih i sretnih treutaka.
Dijana Jelčić
fotka... Jasna Marcelić
Post je objavljen 24.02.2016. u 20:20 sati.