Marketing
Bookmark, kratka priča (2)
Dočitnica - predmet koji se rabi za obilježavanje prostora među stranicama u knjizi, obično stoga da bi čitatelj označio gdje je stao s čitanjem ili radi označavanja stranice na kojoj se nalazi neki zanimljivi podatak. Može biti oblika vrpce koja je dijelom knjige, ali i oblika kakva samostalna predmeta.
Bookmark, kratka priča (2)
Ladica iz koje je Rose izvukla dočitnicu s otisnutim kalendarom protekle godine bila je dubkom puna, tako puna da se teško zatvarala. U njoj se tiskala čitava kolekcija knjižnih označivača prikupljenih tijekom godina. Neki su bookmarkeri bili posve obični – trake papira na kojima različite udruge ili tvrtke reklamiraju svoj brend ili ističu svoj logotip. Na nekima su bili ispisani citati ili poruke nastale u sklopu neke akcije ili kampanje, naprimjer protiv pušenja, zagađivanja okoline ili nasilja nad ženama. Neki su označivači stranica sadržavali tekst 'praktične naravi' – popis poštanskih brojeva gradova, objašnjenja kratica ili neke slične upotrebljive podatke. Na nekima su bile poruke kojima se hvali vrijednost knjige i ljudi potiču na čitanje.
Bookmark quotes
...
Među stranokazima s tekstom Rosei je bio najdraži onaj kupljen davno u jednoj londonskoj knjižari. Na njemu je bila citirana srednjovjekovna 'knjižna kletva' kojom su knjižari prijetili kradljivcima knjiga:
Steal not this book my honest friend
For fear the gallows should be your end,
And when you die the Lord will say
And where's the book you stole away.
Rose je na poleđini označivača tekst prevela, bio je to pomalo nespretan 'prepjev':
Ne kradi ovu knjigu, moj čestiti prijatelju
pomisli u strahu - na galgama ćeš skončati.
A kad umreš i pred Stvoritelja dospiješ
upitati će te: Gdje je knjiga koju si ukrao?
Dakako, 'knjižne kletve' nisu uspijevale obeshrabriti kradljivce knjiga, jednako tako kao što javna pogubljenja kradljivaca na srednjovjekovnim trgovima nisu uspijevala odvratiti lopove koji su džeparili među okupljenom gomilom. Rose pomisli na one suptilnije kradljivce koji ne kradu knjige nego dijelove tuđih tekstova, na plagijatore koji tuđe riječi, misli i ideje predstavljaju kao svoje. Na takve je, kao recenzent, nailazila među svojim akademskim kolegama a kao mentor među svojim studentima. I jedni i drugi 'pravdali' su se previdom, govorili kako se radi o 'bezazlenoj posudbi', grešci zbog preopterećenja poslom, čak se i čudili zbog Roseine 'sitničavosti'. A Rose se pitala - Da li bi se ti kradljivci bez grižnje savjesti nastavili 'kitili tuđim perjem' da nisu bili otkriveni?
...
Ranije pomenutog označivača s 'knjižnom kletvom' već odavno nije bilo u Roseinoj kolekciji, ostala je bez njega prije nekoliko godina kad ga je zaboravila izvaditi iz knjige koju je posudila.
A kolega kojemu je knjigu posudila bio je od onih koji nikada ne vraćaju posuđeno. S takvima ste i vi, dragi čitatelji ove priče, vjerojatno 'imali posla'. Rose je ovakvu 'posudbu' smatrala krađom, no što je mogla uraditi kad joj je 'posuđivač' rekao kako se ne sjeća da je tu knjigu od nje posudio ili kako je uvjeren da ju je već odavno vratio? Trebalo joj je poprilično vremena da skupi snagu i kaže mu – Žao mi je, no od mene nemoj više tražiti da ti knjigu 'posudim'. Jednako toliko 'snage' trebalo joj je i da odbije prijateljicu koja je posuđene knjige nakon godišnjeg odmora vraćala s magarećim ušima, mrljama od voća i kreme za sunčanje.
Rose pomisli - ti 'posuđivači' su intelektualci, ljudi kojima bi knjiga bi trebala biti svetinja, ljudi za koje se pretpostavlja kako posjeduju kulturu čitanja i uljuđen odnos prema knjizi, za koje bi knjiga trebala biti više od običnog predmeta, više od potrošne robe. No, 'intelektualci' te vrste nalik su kralju iz stare, Rosei drage priče, 'Kralj s magarećim ušima'. Taj je kralj magareće uši skrivao krunom pa je za njegovu tajnu znao jedino njegov berberin. Rose je bila diskretnija od kraljevskog brice koji nije mogao odoliti a da trač ne proširi, ona magareće uši pomenutih kolega ili prijatelja nikome nije pominjala iako je ponekad pomišljala kako bi na njih trebalo upozoriti buduće dobronamjerne 'posuditelje'. Ipak, unatoč lošim iskustvima, Rose je i dalje rado posuđivala knjige, vjerovala je kako svako čitanje knjizi povećava vrijednost, veselila ju je pomisao kako će knjiga koja je njoj bila draga još nekome pružiti radost čitanja.
...
Dakle, te večeri Rose je mjesto na kojem je zastala s prelistavanjem knjige označila listokazom koji joj prvi došao do ruke. Na njemu je bio otisnut kalendar protekle godine.
Prije no što je knjigu zaklopila i odložila, Rose je pogledom preletjela preko brojki koje su označavale sad već prohujale dane. Te je večeri opet bila umorna pa je odagnala sjećanja na neke od tih dana, odagnala je i lijepa i ružna sjećanja, ugasila sobnu lampu i sklopila kapke prizivajući san.
(nastavak slijedi)
kolaž by rU (a fotografije u kolažu 'posuđene' su s različitih internetskih stranica, na čemu se svim autorima zahvaljujem)
Post je objavljen 27.02.2016. u 14:07 sati.
