Znate onaj osjećaj kad vas pisma progoni danima i onda je prije spavanja vidite kod one jedne posebne osobe.Sinoć za laku noć pogledam i vidim Artic monkeys-Do I wanna know koja mi se vrti u glavi još od subote.Probudim se jutros iz nekih suludih snova,vani pada kiša,a ja moram na teren,ja idem onako cijela presretna upalim si je na mobitelu dok čekam na stanici i hodam gore dole na primi dok kapljice padaju po meni.Hodam u ritmu crawling back to you....I ne znam kakav me zadatak očekuje i šta me čeka i onda boom.Totalno moj dan,totalno savršeno.Jedan od onih trenutaka koji vas obore s nogu.Nestvarne plave oći koje traže vašu pomoć i priča toliko nestvarna da sam si odmah sve zamislila.Subjektivni svemir,savršeno.Vidim svaki dio toga.Vidim svaki detalj.Ludilo,a kiša i dalje pada.Cijeli dan je prošao u obvezama i greške se dešavaju,ali bilo je fantastično i tako se veselim ovoj godini.Veselim se svemu ovome.I znate da se nisam ni jednom zapitala zašto i kako...Uđem u kafić svira Desire-Years&Years i opet,ne pitam se ni na trenutak,samo nosim neki glupi smješak na licu cijeli dan po kiši....
Do I wanna know? Ma ne,znam i samo se želim prepustiti tom osjećaju nek me ponese.
I opet navečer crawling back to you...Dok mi bobitel zvoni i svi me traže gore nego kurvu petkom jer zajebali smo jedan zid za cili metar i triba sutra opet na teren,ali život je predivan i kiša će padati i ja ću se i dalje blesavo smijati....
Jer I don't wanna know....Ma jebeš sekiranje iden natrag na spavanje.
Post je objavljen 23.02.2016. u 22:32 sati.