sve sam opet zapetljala
u šareni miris
izmeta
i pustog stana
bore su sve dublje
kažu da je to lijepo i da trebam biti ponosna
bore oko usta znače da se smijem
puno i nepotrebno
nosim ih kao podsjetnik
na sva balansiranja
i suzdržavanja od ridanja
bacanja mobitela
možeš se sjetiti bijelih plahti, velike slike nepoznatog čovjeka poviše kreveta
sunca
a on te ne razumije ne razumije i ne razumije
i ne čuje
zovu me ženom
i oni i on
nisam sigurna kako razvući
korake prema tom tuđem stanu
preko pustog pustog "mog" grada
među "mojim" ljudima koji izgovaraju iste rečenice i imaju iste izraze lica
i jednako su sretni
pogledam u kristal
okrugli i izlomljeni
danas za punog mjeseca,
dok oko mene nisu sigurni u kojem bi registru čitali moju igru
onda
okrećemo leđa jedno drugome
drugačije se ne može
vjerujte, drugačije se nije moglo
malo smo disali
ja sam pratila
a onda se zaledili
ja jesam osoba od povjerenja
preuzimam tuđe noćne more i ispravljam greške roditelja
jebote
dokadćutako
glazba je uvijke nekako suvišna
a rad nam malo plaćaju
Post je objavljen 23.02.2016. u 14:14 sati.