Pregled posta

Istina je ljubav.....

Sve više ljudi shvaća ono što su znanstvenici i dokazali, svijet nije SAMO ono što vidimo (nesto manje od 1 %) osim ako ne gledamo očima ljubavi potpuno otvoreni i probuđeni i vidimo sve.. ali do tog postoji put a i kad tamo dođemo put se opet nastavlja.. jer cilj i jest taj put..

Hoćemo li krenuti tim putem ovisi samo o tome jesmo li spremni živjeti iz duše, jesmo li spremni odbaciti stare programe i uvjerenja, jesmo li spremni preuzeti odgovornost.
Jesmo li spremni dovesti sebe u balans koji je zapravo i put i cilj.
U balans ega i duše..
U balansu ako nešto i želite vi jednostavno znate da to ne trebate za sreću i imate povjerenja da će stići u pravom trenutku.
Željeti a ne trebati, vjerovati bezuvjetno i samim tim otpustiti želju jer znate da će se sve najbolje za vas i ostvariti..
Kako će do toga doći, to uopće nije vaša briga, sve će se već posložiti za vas.Vaše je da znate što istinski želite iz svoje suštine.
Nije stvar u napornom radu već u vašem uvjerenju da ste vrijedni onoga što želite primiti, nije stvar toliko ni u vašim mislima već u onome što vam taj osjećaj govori dok o nečemu razmišljate. Sve možete osjetiti kroz sebe i taj osjećaj je istina...
Naglasak je dakle na onome što nam govori onaj osjećaj u trbuhu....
Dovedemo li sebe u balans znat ćemo kada čekati a kada nešto činiti jer glas duše je suptilan i tih a pojačava se kako se povećava naša svijest o sebi.
Neću reći da nam ego nije potreban. Nađete li se na cesti i prema vama ide kamion koji trubi, bez ega se baš i ne biste dobro proveli.

Stvoreni smo baš onakvi kakvi i trebamo biti, ples ega i duše u savršenom skladu ljubavi iz koje sve potjeće.
Ego je pokretačka snaga u nama a duša je istina i naša suština i tek kada smo u balansu život iz duše postaje moguć, tada se sve naše želje ostvaruju i one duhovne i one materijalne jer tada znamo što znači da smo stvoreni na sliku Božju i ponašamo se odgovorno.
Onaj tko živi iz duše nikako ne može nauditi drugima jer sve što čini on čini iz ljubavi iz čijeg izvora potječe...

Iako ovo pisanje u stvari nema veze s dogmama, Bog je ljubav i tu nema dvojbe i onaj tko se odluči da mu ljubav bude jedina istina slušati će svoju dušu koja mu tiho šapće kamo i znat će da nije sam...

Dakle, mi biramo hoćemo li živjeti iz ljubavi ili iz straha i hoćemo li naš svijet stvarati iz straha ili iz ljubavi..
To su dvije strane između kojih sami biramo - ljubav ili strah..

Pokušajte svaki put prije nego reagirate u nekoj situaciji zastati i zapitati sebe: "Kako bi ova misao/ova riječ/reakcija izgledala iz ljubavi?"
Samo tim pitanjem već ste osvijestiti i počeli promatrati svoje misli i što osjećate kada nešto mislite.....

Ovdje se dotičemo i dualnosti koja često zbunjuje, to vjerovanje da je Bog bradati čovjek koji negdje sjedi i određuje naš život, kažnjava nas i nagrađuje..to je zapravo dovelo do toga da se čovjek na neki način oslobađa odgovornosti..

Jesmo li uistinu nemoćni i događa li se život nama ili smo mi taj život?!

Ako smo stvoreni na sliku Božju onda smo dio Boga i Bog je dio nas sve je povezano, Bog je u svemu.
Uronjeni u kolektivnu svijest svi smo povezani međusobno......
Mi smo kolektivno, ocean, a samo smo u iskustvu kap.
Kap oceana je i dalje ocean u kapi (Rumi) , zar ne?!

Potječemo iz jednog izvora, izvora ljubavi.
Dana nam je moć kreacije vlastitog života.
Nama se život ne događa slučajno, on nije od nas odvojen, mi smo taj život..
Evo npr. plesač koji pleše on je taj ples dok ga pleše, nije li tako?
Plesač nije odvojen od plesa i njegov je cilj plesati sa što većom strašću i izvesti taj ples najbolje što zna ovdje i sada, ne misli o jučer niti razmišlja o sutra, sada je taj trenutak tog prekrasnog plesa.
E tako je i život poput plesa, put a mi smo sami taj put i cilj.
Život je ples a mi smo plesači, sada, ne jučer i ne sutra, uvijek je sada.
Na nama je hoćemo li plesati najbolje što znamo, s ljubavlju iz duše, iz pune inspiracije ili ćemo čekati da netko otpleše za nas..
Alat imamo, dana nam je nada i vjera, kreativnost i moć vizualizacije i najvažnije duša koja nas vodi da ne bismo tancali bez ritma na svom plesnom podiju no suptilni šapat duše možemo čuti samo ako to i odlučimo, slušati svoju inspiraciju....

Mi ne trebamo ništa dodati da bismo bili savršeni, već smo stvoreni na sliku ljubavi, kreativnosti, izvora, Boga.
Savršeni smo takvi kakvi smo stvoreni..ili ćete reći da Bog nije savršen?!
Potrebno je samo oduzeti višak koji nam ne služi..
Ova prtljaga koju nosimo i vučemo za sobom uopće nije naša, zato i jest toliko teška.
Potrebno je ispustiti te torbe i kofere koji nam i onako ne koriste jer su tuđi..
Tuđa uvjerenja, tuđi programi a mi ih smo toliko puta čuli da smo sami sebe uvjerili na podsvjesnoj razini kako su naši i dio nas...
Dovoljno je samo maknuti višak, dodati ne treba ništa.
Kad to shvatite već je jedan kofer manje na vašim leđima :-)
Nije toliko nemoguće koliko se može činiti no potreban je rad na sebi, potrebno je zaroniti u sebe i okrenuti se sebi..
Danas se ljudi radije okreću izvanjskom ne shvaćajući da je naš vanjski svijet odraz našeg unutarnjeg svijeta.... Kako u unutra tako vani ...

Ne sviđa vam se ono što vidite, mijenjate sebe i svijet će se početi mijenjati.
Pitate se: kako?
Ako ovo čitate znači da ste već na putu promjene pa samo tako nastavite. Bitno je da zapamtite samo jedno, put je cilj i cilj je put.
Stay tuned (to LOVE) <3

Post je objavljen 21.02.2016. u 23:32 sati.