Ljepojka si uvijek bila
Najljepša od svih vila
Dražesnija od Aurore
navjesnice proljetne zore
U travi kapi biserne rose
A cvijet u uvojcima kose
Lice karanfil, breskva mlada
Usne sočne, mednog slada.
Al' bila si svoja
Na Tvoj način moja
Kraljica ponosna
Majčica djeci skrbna
U ljubavi nježna
Pogleda plahog čuđenja
A zagonetnog obećanja
Raja na dan vjenčanja
Pa sve dane potom
Šetnja rajskim vrtom.
Raj u ostvarenoj sreći,
ljibavlju cvatući
Tako zbilja , ili san
uz poneki kišni dan
gorkih nesporazuma
i slatkih pomirenja,
Udrobljeno, sve u tren, projuri
Kao dah plivaču, kad zagnjuri..
A stvarnost, zabilježilo je škrto sjećanje,
Kao iz jurećeg vlaka viđenje :
'' Da, bila je. Ona tu bijaše,
Prošla (u prošlost), i nema je više …''!
Rijeka, 27 prosinca 2015. - Z.T.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobbjavljene zbirke
Post je objavljen 21.02.2016. u 14:31 sati.