Marketing
PREOBRAŽENJE Lk 9, 28 - 36 (p. Slavko Pavin)
“Osam dana nakon tih besjeda”, kada je Petar posvjedočio da je Isus Mesija, Sin Božji, kada su apostoli ušli u najdublju istinu Isusova života i kada ih je Isus upozorio da je Očev plan spasenja drugačiji od njihova zamišljaja... Sada će ih Isus opet poučiti o svojoj spasiteljskoj misiji. “Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova”, onu trojicu koji će biti svjedoci Isusove tjeskobe u Getsemaniju. To je Isusova odgojna taktika: koga odredi za uzvišenje, toga uči poniznosti; koga ponizuje, onoga sprema na proslavu. “Uziđe na goru da se pomoli.” Po molitvi čovjek otkriva pravo lice Isusovo, i pravo svoje lice, kao slike Isusa Sina Božjega. Razumijeva i prihvaća put kojim ga Bog vodi kroz život. Razumije najdublju tajnu: njegov osobni odnos prema Ocu koji je temelji korijen sveg života, cijele vječnosti. Shvaća da Isus nije samo jedan između nas, nego da je Isus Sin Božji. Otkriva da nije tek jedan između pet milijardi ljudi, nego je sin Božji, dijete Božje. A kada čovjek otkrije tu tajnu, može razumjeti Isusa kada govori: "Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom...". Onda može te riječi lako primijeniti na sebe i smoći snage da pope za Isusom. Po molitvi shvaćamo Isusov govor da smrt nije kraj, nego da nas Isus kroza smrt vodi u život - Bogu. Po molitvi prepuštamo se Isusu da nam on odredi put u Nebeski Jeruzalem. Zato treba moliti da nam se na životnom putu pridruži Sin Božji, da nas pridruži svom sinovstvu i da nas uvede u neposredni prisni odnos s Ocem. Molite da shvatimo kako ne postoji drugi put da postanemo sinovi Božji, osim onoga koga nam je Isus pokazao. A to je (u 23 r.) put odreknuća od sebe, put križa, put umiranja. Život ćemo postići samo tako da ga izgubimo. Sebe ćemo posjedovati kada se odreknemo želje da posjedujemo ovaj svijet. P r e o b r a ž e nj e Dok se Isus molio, promijenio se: njegovo preobraženo lice otkrilo je tajnu njegovog intimnog života s Ocem - ispunjeno je svjetlom, postalo je bljeskom svijetla. Svjetlo je zahvatilo i promijenilo čitavo njegovo tijelo. Tako su apostoli mogli otkriti Isusovu slavu - na svom životnom putu s njim u zemaljski i Nebeski Jeruzalem. Ta snažna milost, taj snažni poticaj bio im je potreban da se ne pokolebaju u časovima kušnje, da mogu svladati sablazan križa koji ih na tom putu čeka. S Isusom razgovaraju Mojsije i Ilija, ne kao pokojni, mrtvi, nego živi; jer Isusov svijet je svijet živih. Pojavili su se u slavi Božjoj, u slavi Isusovoj. U Mojsiju je zastupljena sva prošlost Izabranog naroda; u Iliji su prisutni svi proroci, a Isus je veza i smisao sve povijesti: jer on povezuje čitavo čovječanstvo svih vjekova s Bogom. On cijelo čovječanstvo vodi iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje. Oni razgovaraju s Isusom "o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu". Mojsijev izlazak iz Egipatskog ropstva bio je samo slika: Isusov Izlazak s čitavim čovječanstvom iz ropstva grijeha, najveća je stvarnost, koju je slika blijedo označavala. Kao što je Mojsije vodio Izabrani narod kroz pustinju u Obećanu Zemlju, tako nas Isus vodi kroz pustinju života u Vječnu Domovinu. Ići za Isusom prema Jeruzalemu = biti uzet od svijeta, biti putnik na ovom svijetu, ne praviti sebi stalnog boravišta na ovom svijetu, jer on nije naša prava domovina. Isus stoje pred nama kao Put u Vječnu Slavu, Put u Vječnu domovinu. Da bismo pošli s Njim i stigli do Cilja moramo izići iz sebe, moramo živjeti u svijetu, ali ne od ovoga svijeta. Kada su Isusovi učenici ugledali Njegovu slavu, bili su svladani "snom". Poslije će jednak tako u Getsemaniju biti svladani "snom" kada je trebalo ući u Isusovu sinovsku molitvu . Ovaj "san" = nemogućnost da nadvladamo razliku između nas i Boga. Ovdje ih "san" priječi da uđu u Isusovu slavu. U Getsemaniju će ih san spriječiti da uđu u sinovski odnos, sinovski dijalog s Bogom. "I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: 'Učitelju, dobro nam je ovdje biti...'" Vidjevši kako će ova divna scena uskoro završiti, Petar se grčevito hvata za nju; želi da ovaj trenutak potraje do vječnosti. Kako čest slučaj u našem životu kada se navežemo na duhovne utjehe i radosti! "Načinimo tri sjenice"... To mu se učinilo ovog časa najprikladnije da zaustavi trenutak. Luka odmah dodaje da Petar nije znao što govori. On doista nije znao tajnu odnosa s Bogom: Bog treba da objavi mjesto i način susreta s Njime, a čovjek treba samo prihvatiti Božju ponudu. A ne da čovjek nudi Bogu mjesto i način susreta. Petar je izrekao svakidašnju napast svih nas: Boga želimo smjestiti tamo gdje mi hoćemo, kada hoćemo i kako hoćemo; s Njim želimo raspolagati po svojoj volji. "Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih" ... Mudrost života jest u tome da ne pokušavamo u svom životu Bogu odrediti ono mjesto koje mi hoćemo i za koje mi mislimo da je dobro. Naprotiv, mi trebamo dopustiti da nas obuhvati oblak Božje tajanstvenosti, trebamo dopustiti da nam oduzme svu naravnu snagu i sigurnost i da nas On povede u svoj svijet. Oblak Božje prisutnosti može nas najprije prestrašiti, pokolebati nas, izvući nam tlo ispod nogu... no u oblaku je Bog sigurno prisutan i iz oblaka On sigurno govori. "A glas se začu iz oblaka: 'OVO JE SIN MOJ, IZABRANIK ! NJEGA SLUŠAJTE!'" Upravo tada, kada smo u oblaku nesigurnosti i tame, oglasti će nam se Božja riječ i tada ćemo spoznati pravu istinu o sebi, o svom pozivu, o našem sinovstvu u Isusu, o našem odabranju u Isusu, o slušanju Božje Riječi koja je, u najtamnijim životnim trenucima, najsiguniji putokaz u Vječnost. "Njega slušajte!" ... Zato treba slušati Riječ i onda kada nam govori o patnji i o smrti kao putu prema pravom Životu. Slušati Sina = postati s Njim Sin = slijediti njegov put, = prihvatiti njegov križ = s Njim izgubit život, = prihvatiti sve uvjete koje nam Bog postavi na putu nasljedovanja Isusa, = ući u Vječni Život. Molimo: - Da prihvatimo Njegovu Riječ, koja je Riječ Života a ne smrti (razgovara s Mojsijem i Ilijom). - Tako ćemo ući u svoje sinovstvo u Sinu. - Tada ćemo imati snage hrabro poći prema svom Jeruzalemu, prema sramoti, patnjama i smrti. - Tako ćemo ući u intimnost s Ocem. Očev glas je zašutio. Isus je ostao sam na svom putu. Ali njegove riječi odzvanjaju u našim srcima kao riječi Života: Mi smo s njim, u Njemu i po Njemu Sinovi Božji. On je apsolutna Istina. On je naš Put koji nas vodi u Vječni Život. Oblak: Treba se dati obuzeti oblakom Božje tajanstvenosti. Pristati da ne vidiš kamo ideš. Upravo iz tog oblaka se začuo glas Božji. U oblaku spoznajemo istinu o Bogu i nama. “Ovo je sin moj ljubljeni, njega slušajte.” - Mi smo u razdoblju života kad se Boga sluša, a ne gleda.
Post je objavljen 21.02.2016. u 08:56 sati.