Ovi put ću vas prošetat od ušća do izvora male ričice, ali dugog i slavnog staža.
Izvire iznad Solina na samo pedesetak metara nadmorske visine
i koritom cca 4 km dužine već stoljećima smanjuje salinitet u Vranjičkom zaljevu.
Kako voda život znači (ma ni vino nevaja zanemarit!!) judi su tu živili od davnina.
Tako se tu rodi i mali Diokle koji je, kad je naresa, upravja s pola svita,
a vikendicu sagradio usrid Splita, i kad je iša u pensiju
vrati se doma i otvori OPG u Solinu.
A kad su ga oni ča su ga naslidili u vođenju države pozvali da se vrati
jer da ne moredu bez njega, on in odgovara:
"Da morete vidit u Saloni kupus, ča san ga svojon rukon zasadio,
sigurno van ne bi došlo na pamet, da to od mene išćete“.
Drugin tiron obaću vodovod kojeg je Dioklecian napravi da bi u vikendici
ima čistu, bistru vodu direkt s vrila Jadra, a Splitu i mistima okolo
i danas tin kanalon, naravno malo repariranin, jer to bilo novo prin 1700 godišć,
pritiče u kuće voda.

Kako bi to bilo da se ne vidi cila slika mojeg šetanja!?

Iz Vranjica gledan na most priko ušća,

most, priko kojeg je nekad išla ferata,

a sada samo cijevi za pribacivanje nafte

u Inine rezervoare.

U koritu parkirane lokalne brodice,
a s druge strane "Cemex" u sv. Kajo, Solin,

S ove strane na suhom olupine,

a malo dalje, po novoj želježničkoj štriki

jure nove ferate.

Još dalje uzvodno rijeku premošćuju auto trake

koje čine promet podnošljivim

za što patke ne mare.

Dolazin do Gospinog otoka

s crkvom na uzvisini,

i uređenim

okolišem.

Korito je na više mjesta premošteno

i razdvojeno

da jedan krak vodi do stare vodenice,

a drugi daje vodu ribnjaku pastrmki.

Tu je i "šuplja crkva" koju je narod tako nazvao
jer joj je u nekom od davnih ratova bio srušen (probijen) krov.

Danas su to samo zidine, a pod je ispod površine rijeke,
što znači da je nekada tok Jadra bio niži.

Malo uzvodnije uređeno kupalište s toboganima,

a još uzvodnije, nažalost, još jedan pogon Cemexa.

Ovaj popis mještana nisam mogao zaobići, jer ima i mojih prezimenjaka,

ali i počast ovom heroju nije moguće zaobići.

U istom dvorištu su i Salona boksači,

a i torcida je ovdje jaka.

Bunkeri su neuništivi,

što nije sudbina nekih spomenika.

Ovaj bunker je očito čuvao prilaz izvoru,

s postrojenjem uzvodno od mosta

jednosmjernog

koji vodi ravno

prema

izvoru

kojem ne daju prići.
......Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka .....
Post je objavljen 20.02.2016. u 01:58 sati.