Marketing
• Snovi gospodina Kašikovića
• Snovi gospodina Kašikovića
Uveženi, vremešni gospodin Sejfudin Kašiković, zvani Fudan, inaće nekadašnji inženjer u Energoinvestu, poznati izumitelj i inovator, nagrađivan kako na domaćim tako i na prestižnim sajmovima Inovacija i tehnološkog razvoja. Danas aktivista u više nevladinih udruga, revnosan predsjednik međunarodne udruge za promociju slobodnog leta kolibrića u Južnoj Americi, kao i uvaženi dopisni član Akademije nauka i umjetnosti iz više zemalja „trećeg svijeta“, višegodišnji revnosni posmatrać i aktivni ocjenjivač na borbi bikova poznatijem kao Čevljanska korida, sada trenutno umirovljenik PIO-MIO F BiH, sa izuzetnom penzijom od 326.23 KM, za vrijeme ovih kratkih i ugodnih pred proljećnih dana, otvorio je prozor svog udobnog stana u suterenu (Podrumske prostorije), u Sarajevskom naselju Čengić vila II u blizini tržnice Otoka, pustio na svom gramofonu RIZ Tosca 10, prigodnu skladbu „Time is on my side - The Rolling Stones“.
Zapalio je cigaretu (ručno proizvedenu od hercegovačkog duhana sa auto-pijace), lagano se počešljao, namirisao se pozamašno Pitralonom, i lagano se naslonio na otškrinut prozor.
Gledao je gospođe koje prolaze iz pravca tržnice, očekivao je da će naići ona prava, sa povećim cekerima.
Mislio je:
- Pogledat će me, a ja ću joj se osmjehnuti. A zatim ću joj dobaciti.
- Gospođo, glazba u kojoj smo svojedobno uživali,
a , dalje je mislio, ona će na to odgovoriti:
- Da gospodine, sječam se kao da je jučer bilo, o bože divne mladosti,
a zatim bi joj on odgovorio:
- O bože dragi, vidi se Vi ste jedna prefinjena duša,
a ona bi mu odgovorila:
- Oh gospodine , laskate mi, pa vi ste upravo takav, bože oprosti mi, podsječate me na mog pokojnog supruga,
a on bi joj zatim rekao:
- daa, moja draga gospođo, baš sam priprost i neuljudan nisam se ni predstavio. Štovana ja sam Sejfudin, ali me prijatelji zovu Fudan, oprostite mi,
a ona bi na to zbunjeno odgovorila:
- Oh gospodin Fudane, ja sam kriva, ja sam Julijana, za prijatelje Maca,
a zatim bi mu lagano niz obraz kliznula jedna suza i pri tom bi tiho, jedva čujno prozborio:
- Eh , prelijepa moja gospođo Maco, kako se ranije nismo sreli?,
a ona bi rekla:
- Gospodin Fudane, život je vrlo često okrutan,
a on bi na to dodao:
- Daaa, Gospođo Maco, znate uvjek se sjetim kako je moja pokojna pravila Ćus-špajz, gospođo Maco vjerujte, to je bila poezija od ukusa i mirisa, kao i slasti, ali, avaj, to su samo nesretna sječanja,
a ona bi mu na to nervozno uzvratila:
- Čujte gospodin Fudane, pa niste probali moj Čuš-špajz, smatrajte se danas pozvanim kod mene, i molim, ne primam nikakva opravdanja,
a on bi joj na to uzvratio:
- Ohhhh, gospođo Maco!, kako takvoj uglađenoj i prefinjenoj gospođi nešto odbiti?, ehhhh
Zahladnilo je vani, pogleda oko sebe , već se i mrak spustio, a on gladan kao vuk i dalje gleda kroz rešetke u pravcu tržnice.
Propali su mu svi planovi. A baš bi mu dobro došao jedan topao Ćuš-špajz. Ma kada razmisli i komad hljeba sa vodom bi bio solidan obrok, ali.... Zaboravio je da u Sarajevu više nema gospođa, mora otiči kod komšije Zahida Bukvića, na doobuku:
„Kako se „izžicati za jedan ručak“
Hmmm.........................
Post je objavljen 16.02.2016. u 18:48 sati.