O tome kako pronalaze ljudima nešto iz vremena kad su bili mladi: KJTV [kako ja to vidim], postoji bitna razlika u svjetu onoga, što s uradili kasnije.
Evo netko možda još postoji, tko bi mogao obznaniti da sam ja prije 40+ godina neko vrijeme koketirao s jednom religijsko, pseudo-hniduističkom sektom. Trajalo je to oko tri mjeseca.
Pa? Bi li me to kompromitiralo kao ateista danas (a bio sam ateist i ranije)? Neko vrijeme sam eksperimentirao s drugim prilazima, bez traga na kasnija moja uvjeranja i ponašanje.
Imate nekog tko je kao klinac usred rata nešto pozitivno bio rekao o Maksu Luburiću, a nakon toga, otprilike otkad je postao punoljetan, pa do danas orijentacija mu je bitno drugačija.
S druge strane imate čovjeka koji je kao student pisao o ustašama kao herojima, mučenicima i šehidima, i koji slične stvari govori i danas.
Nikako nije isto.
Ljudi se mijenjaju. Edo Bulat je započeo karijeru kao generalni sekretar ORJUNE, a 20 godina kasnije bio je ustaški pukovnik.
A drugi se, pak, ne mijenjaju.
Post je objavljen 18.02.2016. u 17:33 sati.