Razmišljah sada jedno desetak minuta kako bi bilo divno da s nekim popijem prvu jutarnju kavu, da pričamo malo o bilo čemu jer ne mogu više razgovarati sama sa sobom i sjenom čovjeka koji nikada nije imao ni srce ni dušu.
Tražim samo prijatelja koji će mi staviti osmijeh na lice, koji će pričati o sebi a ja ću slušati glas koji mi je potreban jer teško je biti sam i sa slikama davne prošlosti koja me dovela u samoću.
Post je objavljen 18.02.2016. u 10:20 sati.