Pregled posta

ČOVJEK KOJI JE VOLIO ENCIKLOPEDIJE

Tvoj paket TP10005283771 je upravo stigao na odredište i nestrpljivo čeka da ga preuzmeš.
Tvoj Tisak paket.
SMS je bio tako lijepo sročen da sam pred očima imao trafikanticu koja se trese od sreće i veselja. Žena samo što nije napravila kolut naprijed.
Uglavnom, žuti paket srednje veličine uspješno je okončao potragu započetu prije 26 godina.
Pred Vama je još jedan literarni uradak za prste polizat'.

DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a!

Prije tri četiri godine jedan si je 50 - godišnjak kupio glajnc novi set bubnjeva.
Nije baš neki bubnjar i da si ih je kupovao radi svirke mogao je u oglasniku naći nešto za parsto eura, ali poanta nije u tome. Kad je bio mlad i lud, duge kose i u trapez hlačama zarekao se samom sebi da će si jednog dana kupiti prave, pravcate bubnjeve.
Kupio si ih je. Ponekad, doduše rijetko, za njih malo sjedne, s doboša podigne palice, ulovi neki ravnjak, par puta opali činele i to je to. Većinu vremena stoje u garaži pokriveni plahtom.
Meni je to fora jer su ti bubnjevi kupljeni iz potpuno istog razloga zbog kojeg je meni stigao 'Tisak' paket.
Vraćanje duga mladosti.
Zakon.

PRUS, 1987.

Kao što sam već puno puta spomenuo te je godine Balašević snimio 'Samo da rata ne bude'. Ta je pjesma nama bila super, ali nam je istovremeno bilo smiješno kakve gluposti čovjek priča. Kakav crni rat, jebo te rat, da te jebo. Pa mi smo kulturni ljudi. Zna se gdje se ratuje. Još iz vremena Dnevnika Dane Roška ratovi su rezervirani za Irak, Irane, Izraele, Palestine ... a ne tu. Onda nam je to bilo jako glupo.
Danas više nije.
Nego pustimo ratove i politiku, vraćamo se natrag.
Vjerujem da na ovim prostorima postoji još pokoji duševni bolesnik koji se sjeća da je te 1987. počeo izlaziti TOP.
Vjesnikov 'Tjednik odabranih priloga'. Najavljivali su ga kao 'prvi yu tabloid'. Ovo 'tabloid' mi je zvučalo tako svjetski. Tabloid, jebate. Za one koji ne znaju što bi značilo to tabloid reći ću da bi udarna vijest broja bila npr. 'Duško Lokin pao niz stepenice' i slično. TOP je bio preteča svog medijskog mulja kojim nam se zadnjih par desetljeća ispiru mozgovi. Glup ko top.
Koliko je glup bio najbolje svjedoči to što u 'Google slikama' nisam uspio pronaći niti jednu, jedinu sliku, naslovnicu, članak ... ništa. Čudo.
Ipak, kupovao sam skoro svaki broj i veselio mu se kao dijete.
Što sam u biti i bio.
Zadnjih par stranica bilo je rezervirano za stripove, a pola do čitave stranice zauzimao bi francuski strip 'Povijest rocka u stripu'. Dok su se moji vršnjaci overdozirali Đurđevdanima i sličnim govnima ja sam od jutra do mraka slušao Braders in arms i Đošuu Tri i izrezivao tamo neki strip iz nekog TOP - a i na taj način pripremao teren za 'SPIG' dva desetljeća kasnije.
Neki dan mi je mater pričala da bi u davne dane mularija vrbovala ljude koji bi brodom išli u Šibenik da im u gradu kupe 'Slobodnu'. Ne zbog politike već zbog dva kaiša stripa o Den Deriju.
Den Deri - pilot budućnosti, alo? Pet - šest slika, četiri - pet oblačića, šest sedam rečenica i to je to ... do sutrašnje 'Slobodne' se možeš jebat'.

Tn - tn - tn - tn .... FLAŠ ......Aaaaaaa ... sevjur of d junivers ... tn - tn - tn -tn ....

POVIJEST ROCKA U STRIPU mi je tako obilježila jedan lijep dio života, a meko ukoričen album i dan danas ponosno krasi oltar u mom hodniku.

MEHPIRG, 1994.

Te je godine u USI održano svjetsko prvenstvo u nogometu. Kako je Amerikancima odraslim na američkom nogometu, košarci i bejzbolu ovaj naš nogomet nevjerojatno statičan, monoton i dosadan predložili su neke promjene koje bi drevnu igru učinile zanimljivom.
Prvi prijedlog bio bi svojevrsna 'trica' odnosno šut na gol sa jedno trideset - četrdeset metara koji bi se duplo bodovao.
Drugi prijedlog bio bi visoka pregrada (zid) koji bi se podigao preko centra, a sa svake strane prema aut liniji ostalo bi par metara slobodnog prostora tako da protivnička ekipa dok bi bila u svom polju nikad ne bi znala da li će im igrač s loptom doći s lijeve ili desne strane.
Napeto, a?
Sad znamo zašto 'Alan Ford' nikad nije uspio u Americi i zašto nije uvršten u knjigu '1001 comics you must read before die'.

Za to vrijeme s druge strane Atlantika netko je u jednu knjigu dojmova napisao 'Druže Tito, mi ti se koljemo.'
U Rijeci je te godine izdana 'Mala enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe'.
Mislim da sam je u knjižari na Korzu kupio među prvima. Na unutarnjim koricama olovkom još uvijek piše da je koštala 135, 52 kn.
Enciklopedijski dio sastavljalo je preko 30 autora.
Kritika ju je popljuvala, a, vidiš, meni je i dan danas srcu draga.

Iako je pisana čitko i pregledno neke je autore ponijela poetičnost pa bih u to ime rado citirao uvodnu rečenicu o Parnom Valjku
'' ... priča o najustrajnijoj hrvatskoj rock instituciji u svom početku neodoljivo podsjeća na pripovijest o ružnom pačetu koje se pretvorilo u prekrasnog labuda ...''
Muda labudova.
Još jedan citat tiče se samostalne karijere Đoni Štulića, a pisac tih redaka na nekim mjestima piše kao da je polizao leđa one tropske žabe od kojih dobiješ halucinacije '' ... Štulićeve pjesme zrelog razdoblja su ispresijecano nizanje slika združenih iznenadnim rezovima koje tvore napetost inkoherentnih odnosa među fragmentima ... ''
Prvih par albuma Azre neobično gotivim i smatram ih remek djelima u svjetskim okvirima, a svi kasnije inkoherentni odnosi među fragmentima stanu u stihove 'Kaja, volim te, skidaj gaće molim te'
Eto toliko.



VRE, 1996

U izdanju Veble comerce te je godine izdana bedastoća zvana Velika rock enciklopedija. Kad je izašla koštala je skoro 500 kuna i ovim putem htio bih dati iskrenu sućut svima koji su se zaletjeli. (Mada čisto sumnjam. Jučer su na radiju rekli da na hrvatskoj top ljestvici najprodavanijih CD - a čelnu poziciju drži novi album grupe Iron Maiden. Živo me zanima je li u pitanju pet ili šest prodanih primjeraka.)
Dotičnu enciklopediju kupio sam na nekoj rasprodaji 5 - 6 godina kasnije.
Radi se o solidno odrađenom prijevodu i lijepim fotografijama i ničem više.
Poglavlja u kojima se pojavljuju bendovi su odrađena kao da ih je pisala pomoćnica glavne urednice 'Moje sudbine'
Bendovi su podijeljeni na rock (rawk n rawllll, alo .....), r' n' b ,pop, soul, metal, reggae i - dance (?). Još im samo fali MOST da ih ujedini. Kraj fotografije Jimi Hendrixa nadahnuto piše '' ... Jimi Hendrix je bio iznimno darovit svirač električne gitare ...''
Moja sudbina, šta ćeš ...



--------------------------------------------------

Nekoliko godina kasnije sam se oženio, postao otac i zanimljivo je kako je u tih deset godina nastala rupa u mojoj glazbenoj enciklopedistici.

--------------------------------------------------

RPK, 2006.

Primijetivši da pomalo odudaram od većine svojih vršnjaka te mi je godine moja draga za rođendan kupila jednu lijepu knjigu kojoj uvijek rado vraćam. Kompletna povijest glazbe (mada ima i politike, sporta, filma, svega) po - datumima počevši od 1960. do 2005.
Šareno i veselo.



EYRE, 2007.

Temeljni problem ove knjige na kraju je ispao što je autor jedan potpuno apolitičan tip. Kao i sve njegove kolege na svim meridijanima ovog svijeta. Netko je lijepo rekao da kad bi svijet prepustili muzičarima da bi bio puno, puno bolje mjesto. Doduše, i među njima ima loših ljudi, ali želim vjerovati da su ipak u manjini.
Sam se upustiti u projekt ovakve vrste je potpuna ludost i zato autoru jedan veliki respect.



1001 AYMHBYD, 2007.

Skoro 1000 stranica ove bombe su gušt kojem se uvijek rado vraćam.
Ekipa iz 'Rolling Stonea' je stvarno odabrala 1000 albuma koje treba preslušati prije smrti i nagurala ih u ovu knjižurinu (malog formata i da, teško je držati u jednoj ruci).
Sjećam se da ....

ŠTO JE BILO U TISAK PAKETU IZ UVODA SAZNAT ĆEMO U DALJEM DIJELU TEKSTA ...

... kad sam si je poklonio ;-) danima nisam prestajao čitati i koćariti po jutjubu otkrivajući plantaže glazbe za koju nisam znao ni da postoje. Stvarno tople preporuke.



KIRPADB, 2009.

Zanimljivost vezana uz ovu zbirku kolumni Zlatka Galla je da joj je realna cijena po meni, štajaznam, 150 kuna, a na zadnjoj stranici piše 289, 00 kuna. Ma da ne bi. 800 eura napišite, pizda vam materina. One njegove puste enciklopedije i leksikone i CD vodiče sam preskočio, ali ovo mi je stvarno bilo interesantno. Svojevrsna sabrana djela.
Na kraju na mom hi tech benkovačkom sajmu pod nazivom Njuškalo neki je čovjek prodaje po cijeni kilograma ćevapa.
Nije mi poslao ni ciglu, ni cjepanicu već Gallovu knjigu.
Stvarno odličnu Gallovu knjigu, napomenuo bih.



JURKASOVA TRILOGIJA 2010 - 2012.

Kad sam prije nekih četiri - pet godina na polici Algoritma vidio knjigu pod nazivom 'Bez rocka trajanja' nisam imao pojma o čemu se radi. Kad sam je ulovio prelistavati usta su se rastegla u veliki osmijeh uz pomisao 'jebo te, ovaj je lud'
100 najboljih albuma izniklih na ovim prostorima, za svaki album jedan od autora ili onih koji su sudjelovali u njegovom stvaranju daje iscrpan komentar, a na kraju dvoje, troje, pet, šest poznatih likova daje također svoje mišljenje.
Takav utopijski mazohizam moje oči još vidjele nisu.
'Soundtrack života' godinu dana kasnije donosi 365 albuma, kompilacija, soundtrackova za 365 dana u godini.
Soundtrack me je kao i onih '1001 albuma prije smrti' također zalijepio za jutjub. Padaju i neke ponude za prijevod na engleski.
Nešto stvarno fenomenalno.
'Off the record' je treća knjiga iz 'trilogije' i donosi neispričane priče glazbenih zvijezda i zvjezdica kako tuzemnih tako i stranjskih.
Znam da se ponavljam, ali priče o Miši i Bon Joviju su jednostavno neodoljive.

Dakle

80 - ih je Mišo vozio Citroen SM, luksuzni spoj Citroena i Masseratija, kojeg je, kako je to sam tvrdio, otkupio od Brigitte Bardot. Parkirao se jednog dana kod svog stana tamo kod zagrebačkih kamenitih vrata, gdje je parkiranje strogo zabranjeno. Dolazi pauk, pod kotače stavlja metalne nosače, a vlasnik birtije preko puta zove Anitu:''Odnose vam auto!''
Slijedi povijest.
Mišo izlazi u bijeloj potkošulji sa zlatnim lančićem preko dlakavih prsiju. Stane pred pauka, zapali cigaretu, duboko uzdahne i još dublje izdahne. Šutnja. Gledanje u oči bez treptanja. Odjednom pauk - ekipa počinje skidati metalne nosače, sjeda u kamion i odlaze.

Druga priča je također zakon

Jon Bon Jovi 2011. svojom jahtom uplovljava u Skradin. Faca je, svi ga znaju, turisti se uskomešali, drago im je. Jon je poželio obići Krku i kako je oduvijek imao imidž dobrog dečka iz susjedstva odlazi na štand kupiti kartu. Susreće se sa jednim G. koji mu pruža ruku.
G: Hi!
JBJ: Hi!
Rukuju se.
G: Znaš, imao sam namjeru doći na tvoj koncert (laž), mislim nije da te inače stalno slušam, ipak, držim da imaš dosta odlične glazbe, ali nisam mogao doći nikako.
JBJ: Zašto nisi mogao?
G: Imao sam učiti, baš je bio ispitni rok tada. Nemoj me krivo shvatiti ... Mislim da si sjajan, ali moram ti reći - u New Jerseyu postoji samo jedan Boss i obojica znamo tko je to.

Komunikacija prestaje, neugodni pogledi traju desetak sekundi nakon čega Bon ulazi u brod za obilazak Krke. Bez pozdrava.

Vrijedi napomenuti da Jurkasova trilogija spada u knjige koje se mogu čitati cijeli život.
Inače, šibenski Tisak media u Dalmareu jednom je prilikom tri primjerka njegovih knjiga stavio na sniženje. I to kakvo sniženje.
Iz straha da ne padnu u krive ruke kupio sam sve tri i podijelio ih dragim ljudima.
Sigurno je sigurno.

TISAK PAKET, 2016.

S nekih 15 godina tu sam knjigu vidio prvi put.
Izgledala je moćno ... premoćno.
Listaš povijest, bogati.
Moram priznati da sam je par puta vidio kako stoji kraj uredno složenih gramofonskih ploča. Vlasnici (audiofili) 50 i nešto godišnjaci je nerado posuđuju, a ova dvojica koje sam se usudio pitati da mi je prodaju su me zamalo poslali u k.......
Proustovi kolačići se ne prodaju.
Inače te davne 1978. na svjetskom nogometnom prvenstvu u Argentini briljirao je Mario Kempes, svijet se drmusao u disco groznici Biđiza, Oscare je pokupio Vudi Alen za Eni Hol, a zagrebačka izdavačka kuća 'Mladost' izdala je knjigu koja je počinjala riječima '' ... sastaviti rock enciklopediju pothvat je dakako iznimne ludosti ...''
Sam spomen na tu relikviju izmamit će osmijeh svakom tko je mladost proveo u hm ... dimu ...



Potraga je napokon završena.
'Vrdoljakova' Rock enciklopedija iz 1978. je moja.
Polovna, malo raskupusana, ali jako, jako dobra.
Nove plantaže na nepreglednim poljima jutjuba.
To je to.
Sad napokon mogu početi štedjeti za bubnjeve.

Pozdrav
Maurice


Post je objavljen 15.02.2016. u 23:47 sati.