Marketing
SPONTANO KLAPSKO PJEVANJE
Koncert klape Peružini povodom dvadesetogodišnjeg djelovanja na Dan zaljubljenih, na dan svetog Valentina, neposredno nakon završenog zimskog karnevala, te jedan tekst u Slobodnoj Dalmaciji, "Dalmatinac pun samoće" novinara Momčila Popadića kojeg je uradio sa Jurom Skitarelićem - Morićem u Pagu potaknulo me na pisanje ovog posta.
Ako je grad Pag, grad u kojem su rođene mantinjade, ljubavne pjesme mediteranskog ugođaja zahvaljujući Pažaninu Ivanu Mršiću koji ih je pisao, onda je Momčilo Popadić tvorac jednih od najboljih uglazbljenih tekstova na Hrvatskoj glazbenoj sceni. Tko još ne pjevuši "Oprosti mi pape", "Ča je život vengo fantažija", "Što učinila si ti" kojih izvodi legendarni Oliver Dragojević, "Tonku" Novih Fosila, ili "Skitnicu" Jasne Zlokić.
U Pagu se spontano pjevalo, u konobama, na pijaci poglavito u dane karnevala kada su se izvodile mantinjade, na rivi i na svakom drugom mjestu gdje su se ljudi okupljali. Tog spontanog pjevanja u gradu Pagu više nema. To je bilo pjevanje bez umjetničkog vodstva, bez uštimavanja i nije se biralo tko će pjevati, uvijek se pjevalo u drugoj postavi za dušu i kako bi se obradovalo druge.
Momčilo Popadić je u intervjuu "Dalmatinac pun samoće" sa barba Jurom Skitarelićem - Morićem između ostalog razgovarao o pivanju.
- Vi ste po glasu bas, jeste li? Jeste li pivali, volite li pismu?
- Da je li volim?!! Draga mi je pisma. Kad sam bi u vojsci i posli kad sam plovi i uvik najviše sam voli da sretnem Bračane, Šibenčane, Korčulane, Hvarane jer lipo pivaju. I ja sam piva basa, ali ni blizu kako su pivali pokojni Ljubo Rumora – Miškić i pokojni Nino Stela, oba iz Paga. To su bili basi. Jaki, auuu! I sad je za karneval bilo pet-šest klapa. Znaš, nema glasova do Pažana samo ne pivaju. Prošlo je to.
- Što je prošlo?
- Puno toga, moj Momo. Puno toga.
- Mladost je prošla, barba Jure.
- Je, i mladost. I mladost je prošla, to je. Što je – je! Ma su i druge stvari prošle. Prije smo znali i napit se i zapivat i doć svaku večer u drugoga u kuhinju. Svi su bili prijatelji, a sad ti je niko s nikim.
- Kako?
- Niko s nikim!
- Ma neće bit?
- Je: niko s nikim. Sad ki koga jebe – jebe!
Ovo je Paška zbilja od koje smo pobjegli, koju smo zaboravili, koje više nema, barem ne u onom obliku kakvog se barba Jure sjećao. Vrijeme nas neumitno gazi, a mi se ne želimo barem na malo vratiti "Iskonu".
Za kraj teksta Momčilo Popadić je zapisao:
- Onda nas barba Jure prati tih pedesetak metara i nosi bocu rakije pa veli:
- Ovo nosite sa sobom, ali ne pijte putem. Vrag je rakija. Doma dođite pa se napite. Sritno!
- Tako smo otišli.
- Još uvijek ne znam o Pagu ništa.
- Ali, znam barba Juru Skitarelića.
- Zar je to malo?
- Plovimo dalje.
Spontano pjevanje koje je nastalo između crkvenog pjevanja i konobe, samo je djelić naše kulturne baštine, kojeg smo sami doveli do ruba iščeznuća. Šteta!
Post je objavljen 15.02.2016. u 21:22 sati.