Voljena Rijeko, u tebi se nisam rodila,
ali čim sam te vidjela, odmah sam te zavoljela,
gdje god dođem, zovem te gradom svojim
sretna sam da u tebi živim i postojim.
Volim te, grade, na moru ljepotom mašte djetinje,
tvoje znamenitosti su, Rijeko, za mene svetinje,
mladu si me u svoje skute primio,
voljeni grade, na Rječini u meni si ljubav probudio.
Dao si mi krov nad glavom, voljeni grade moj,
djecu u naručje stavio, a na lice osmijeh i spokoj,
voljeni grade mili, zahvaljujem ti se stihovima ovim,
obasut ću te ljepotom i vrlinama novim.
Služit ću ti vjerno, voljeni grade,
moja duša i srce u tebi ostade,
do groba slavit ću tvoje ime
voljeni grade na Rječini, ne zaboravi me.
Sjeti se jedne duše male
iza koje su pjesme o tebi ostale
i opjevane vrline tvoje
koje si ugradio u srce moje.
Volim te, Rijeko mila,
u tebi sam lijepo živila,
bolji sam čovjek u tebi postala,
došla sam mlada i do starosti ostala.