Blokada ekonomskog sustava je ona sustavna pozicija u kojoj sustav nije u stanju ni unaprijediti, niti pak održati gospodarsku aktivnost(dugotrajna recesija). U okolnostima blokade sustava njegovi mehanitmi ne djeluju integralno u okvirima zadanih ciljeva, njihove se funkcije autonomno kumuliraju i u konačnici isključuju. Zakonito blokada se sustava javlja u uvjetima kada ne postoji koncepcijski i strategijski definirana opcija ciljeva, ili pak kada jedno društvo i ekonomija ugrađuju prilagođene vanjske ili općenito nametnute im podređene ciljeve i njima prilagođene sustavne opcije. Najopasnije je kada se blokada sustava pripisuje uzrocima materijalne prirode gdje se tako zvanim strukturnim reformama pokušava odgovoriti na sustavne neprilagodbe što se gotovo u pravilu događa tako zvanim zemljama u tranziciji.
Hrvatska funkcija sustava u stanju blokade ulazi počevši negdje od 2012godine, naime nju je moguće obilježiti trenutkom kada je konjukturni trend gospodarstva koji je zabilježen nakon krize prekinut mjerama porezne presije. Naime od tog se trenutka sustavni mehanizam sve naglašenije dezintegrira i ulazi u sve dublju sustavnu blokadu.Politika tako zvane države profita kojom se žele javne funkcije u najvećoj mogućoj mjeri tržišno profilirati rezultira padom aktivnosti, nezaposlenošću i socijalnom disfunkcijom što progresivno povećava troškove javnih sektora i gubitke gospodarstva (negativni multiplikator), istodobno potiskujući standard stanovništva ispod granice siromaštva.U takvoj konstelaciji odnosa fiskalna politika ne ostvaruje ravnotežu troškova i prihoda što produbljuje deficit javnog sektora, istodobno čineći gospodarstvo i državu sve ovisnijima od inozemstva i financijskog sektora.
Na području monetarne politike dolazi do blokade u sustavu cirkulacije novca budući da su procesi razduživanja intenzivni, a kreditni se lom proteže na treću godinu dok uštede stanovništva dosežu enormne iznose i to u devizama, što ulogudomaćeg novca degradira do razine funkcije razmjenskog činitelja(Gresham) Istodobno zbog toga a i zbog obilja novca na svijetskom tržištu, te neoptimalnih (obilnih) internih pričuva, kao i sve izražajnijih deflacijskih tendencija, javljaju se silni gubici u novčanom sustavu.U takvim okolnostima Središnja banka okrenuta još uvijek antiinflacijskom programu nema mogućnosti za financijski manevar pa se formiraju izraziti suficiti u financijskom sustavu koji se kanaliziraju u enormne bankovne dobitke(raskorak financijskog i realnog trenda) Disfunkcija na području monetarne politike najbolje se potvrđuje viškovima novca u bankovnom sustavu koji dosežu dnevnu vrijednost oko 7- 9 milijardi kuna već drugu godinu za redom. Također monetarna politika ne uspjeva smanjiti disproporciju između cijene kapitala i profitne stope, pa kapital sve više bježi iz Hrvatske
Potpuno je razumljivo kako u takvim okolnostima nije moguće voditi ni razvojnu niti socijalnu politiku. Deblokada sustava moguća je jedino jačanjem konjukture, međutim uslijed blokade sustava otvara se circulus viciosus krize i sustavne disfunkcije koji prijeti dugoročnim stanjem.
U Zagrtebu 31 03 2015 B. Lokin
Post je objavljen 14.02.2016. u 14:51 sati.