Valentinovo mi je totalna nebuloza i kad sam u vezi. Datum je to kad si ljudi u klimavim vezama uzajamno kupuju poklone. Jer, nekako mislim da je ljudima u kvalitetnim vezama taj datum skroz nebitan, ili barem nije vezan uz potrošne gadgete ili krpice koje bi jedno drugome toga dana, kao, trebali kupovati.
Kažem - mislim. Ne mogu reći da znam, jer nemam za sobom toliko kvalitetnih veza da bih se uopće sjetio kako doživljavam ta "sretna" Valentinova. Od takve veze prošlo mi je već puno godina.
Sretni parovi ne bi trebali uopće razmišljati o tom datumu pokazivanja i dokazivanja ljubavi. Ili bi trebali iskoračiti u potpunu krajnost, pa od tog dana stvarno napraviti praznik ljubavi. Ono, priuštiti si vikend za dvoje u nekim toplicama ili slično.
Ne znam zašto me taj datum ove godine toliko nervira. Valjda zato što mi je još neki dan izgledalo da će taj moj najintimniji dio života napokon krenuti u nekom dobrom pravcu, a danas je opet sve isto kao i prije mjesec-dva. Zapravo, još naglašenije.
Još naglašenija zima, besparica, nedostatak vožnje motociklom, nervoza, usamljenost.
Cijelog sam se dana borio s idejom da si omogućim neku brzu kombinaciju za večeras, bila to ona jedna žena iz susjednog grada koja bi nešto sa mnom, ali se još ne može dogovoriti što bi, ili ova jedna u mome gradu koju sam prestao doživljavati još jesenas, jer se s njom jednostavno nisam osjećao dovoljno dobro, a još je tu, javlja se stalno i kao da bi nešto htjela... Ili nešto treće, jer uvijek ima zbivanja i indicija.
Ne. Jebemmu, pa nisam balavac. Znam već da brze kombinacije ne donose sreću, već samo još dodatno naglase ono što bi trebale skriti.
Sutra je u mome omiljenom bircu Ballantine's Day, parodija zamišljena da umanji usrani "značaj" datuma. Viski na akciji. Za zaljubljene, ali i one normalne. Viski na akciji za sve.
I razbit ću se k'o stoka.
Smijem i ja ponekad.
Post je objavljen 13.02.2016. u 22:27 sati.