Marketing
Krik
Izbili su mu neki prištići na obrazima. Odvezao je djecu kod matere i pošao k doktoru. Mater mu je na odlasku spočitnula da je iskorištava. Bio ju je sit. Najradije bi je primio za gušu i zadavio. Čitav život mu je nešto prebacivala i kvocala.
Doktor opće prakse promrmljao je kako ta boljka na licu nije u njegovoj nadležnosti i uputio ga dermatologu. Idući dan, nakon posla, djecu je ostavio kod punice. Niti ona nije imala lijepih riječi za njega, ukorila ga je: ne privređuješ dovoljno! Valja ti potražiti dodatan posao u slobodno vrijeme, ne znam, tržište nekretninama, import– export, zastupstvo strane firme namještaja, bilo što... Ugledaj se na Lukinog malog, vidi kako li je samo uspio s tim palicama za golf!
Koje vražje slobodno vrijeme, pa ja samo razvozim djecu naokolo: engleski, francuski, karate, akrobatski ples, ritmika, violina, klavir, pomislio je. I kakav vražji Lukin mali, kakve palice za golf! Kakvi bakrači!
Dermatologinja Spasić bila je komad i pol. Sredovječna, stamena plavuša, bujnih grudi, široka stasa, dobar milf, rekli bi narodskim žargonom. Kad je ustala iz svoje fotelje i prišla da izbliza promotri njegovo lice, ugledao je jake, no lijepo oblikovane noge koje su virile iz minjaka. Kao vječno napaljeni tinejđer snatrio je o tome da ga ševe zrele žene, po mogućnosti u uniformi. Medicinske sestre, policajke, časne sestre, farmaceutkinje, stjuardese, korporativne radnice, sekretarice... bilo je nešto u njima što mu je raspaljivalo maštu. No nikada nije naišao na odvažnu bestidnicu koja bi iskoristila mlađeg adolescenta. Što se njega ticalo, sada kada je zašao u četrdesete, nimfomanke su bile puka mitska bića.
Doktorica Spasić nadvila se nad njim. Pomno je razgledala prištiće. Zurio je u njezin dekolte.
– Vi se nalazite pod velikim stresom, zar ne – upitala je ona.
– Da samo znate – priznao je, a potom posramljeno dodao – kredit u švicarcima. Plus problemi na poslu. Šef me neprestano omalovažava, draži...
I ta prokleta rutina, ta monotonost bračnog života, rado bih da me pojebete, dodao je u glavi.
– Znam sve o tome – odvratila je hladnokrvno – to je samo takva pljačka. A šefovi znaju biti prave svinje. Pozicija moći omogućuje nam da činimo ispravne stvari, no mi radije biramo ugnjetavanje podređenih. Strašno! Treba mijenjati paradigmu. Svijet se mijenja počev od sebe samog...
Sjela je natrag za stol.
– Neću vam dati nikakve mazalice – rekla je odlučno.
Iznenadio se.
– One neće ništa pomoći – pojasnila je.
– Ali što onda da radim?
– Vozite li auto?
– Da.
– Odlično. Onda vičite.
– Da vičem? Gdje pobogu da vičem?
– U autu – odvratila je mirno.
– U autu?
– Da, dok se vozite na posao. Urlajte iz sveg glasa.
Gledao ju je u nevjerici.
– Urlajte i kada idete natrag s posla. Urlajte u svakoj prilici kada ste u vozilu sami.
Zastala je.
– Znam, moje su metode nekima začuđujuće ali pristup je holistički. Morate urlati. To oslobađa. Pokušajte. Hajde.
– Gdje? Ovdje? Sada?
– Jasno, nemojte se ustručavati.
Da ne povjeruješ, pomislio je. Otvorio je usta i uzviknuo. Izišao je strašan, izvještačen, kreštav zvuk.
– Vidite, banalna stvar, no većina ljudi toliko je zakopčana da nije u stanju proizvesti običan krik. Pokušajmo ponovo. Ne iz grla. Iz dijafragme. Trbuha. Idemo.
Drugi put bilo je još gore, kao žalopoj babe narikače. Doktorica Spasić bila je odlučna da ga ne pusti iz ordinacije dok ne uspije.
– Ustanite – zapovjedila je.
Prišla mu je s leđa, obujmila oko struka. Osjetio je njene grudi, zavodljivi miris mimoze. Promeškljio mu se u gaćama.
– Idemo.
– Aaaaaaaa…
– Ne valja, ponovo!
– Aaaaaaaa…
– Ponovo, odvažnije...
– Aaaaaaaaa...
– Raspirite svoj gnjev, opravdan je...
– Aaaaaa....
Sasvim nenadano stisla ga je hrvačkim zahvatom. Zaboljelo je, no krik koji se probio bio je barem djelomično uvjerljiv.
– To je već bolje. Idite sad i pokušajte nešto slično postići u autu. Doviđenja. Sljedeći.
– Hvala – rekao je zatečen ekspresnom otpravom.
Spuštajući se stepeništem pomislio je, žena je luda, no ima nešto u tome...
Okrenuo je ključ, stisnuo glas i požurio po djecu. Na Slavonskoj aveniji upao je u neopisivu gužvu. Zarobljen među automobilima odlučio je pokušati. Duboko je udahnuo zrak.
– AaaaaaaAAAaaaaaaaAAAAaaaaaaaa…
Nije valjalo. Ponovio je stvar.
– AaaAaaAAAAAaaaaaaAaaaaaaAAAAaaaaaaaa…
Iznova.
– AaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaAAAaAAAAAAAAAAAAAA….
Stekao je dojam da napreduje. Tada je spazio da ga vozač iz suprotne trake gleda u čudu. To ga nije omelo. Širom je razjapio usta.
– AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA…
Napokon odvažan, eksplozivan urlik frustriranog čovjeka prelomio se vozilom. Kao da mu je iz grudi izletjelo dugo zatočeno jato divljih ptica!
Nakon što se iskobeljao iz prometnog čepa odlučio je poći u dužu vožnju. Krstario je gradom uzduž i poprijeko derući se kao lud.
Tri sata kasnije parkirao je pred kuću svoje punice. Osjećao se rasterećenim.
– Gdje si toliko dugo – prijekorno ga je na vratima dočekala stara žena. – Djeci je vrijeme za spavanje!
Nasmiješio se i stavio joj ruku na rame.
– Majko, znate li vi tko je Krik Naglas?
– Nikad čula – osorno odvrati ona.
– E, to je to… Energija jednako Mc na kvadrat.
Jednostavne, a djelotvorne formule.
muzika za ugođaj: Iron Maiden - Women In Uniform
Post je objavljen 13.02.2016. u 22:50 sati.