Dobro, želim zapisati prošlotjedni događaj,
nisam još takvog imala pa da ne padne u zaborav.
Bješe ovako;
Ne pamtim da me je ikada ,na poslu ili drugdje,
tako netko živcirao i bio odbojan
kao frajer s kojim smo radili prošli tjedan.
Bio je pun sebe, predobre volje, prenasmijan, prepun savjeta ideja i anegdota za ispričati....
Ukratko, iako nisam ni slova s njim prozborila, postojalo je nešto u njemu
što je mene osobno jako iritiralo.
Naviknuta sam se strpiti da neka smetnja prođe,
tako sam i ovu situaciju sebi postavila.
Ali, zadnjeg dana, dok smo mi ostali marljivo radili,
došetao se on i,
zanemarujuči činjenicu da nam smeta,
krenuo sa prešetavanjem
metar lijevo, metar desno i nikako da stane ili ode.
Slučaj je htio da je to bilo ravno
meni iza leđa, točno iza moga stolca.
Toliko mi je bio odbojan da sam učinila nešto što inače nikad ne bi:
na sav glas sam viknula u zrak
'Prestani se prešetavati iza mene!'
Iako je bio stranac, a ja dreknula na hrvatskom,
skužio je da nešto nije baš sasvim u redu pa
se je okrenuo da ode.
I tada se je dogodilo ono zaista čudno, zbog
čega ovo bilježim.
Osjetila sam nekoliko 'stvari' istovremeno:
njegovu auru, njegovu energiju, pomisao 'o Bože, nadam se da on ne može tako očitati mene'
i onda energetski izboj ljutnje i frustriranosti
od mene prema njemu.
Doslove sam ga pogodila, skroz spontano, nimalo voljno i vrlo neugodno u osjetu i za mene, energetskom bombom koja se osjećala
velikom, vrućom, ljutom, crvenom i usijanom.
Bila je velika kao cijela moja leđa a iskočila je iz solarnog pleksusa otraga, prema njemu.
Eto, to sam osjetila, a bilo je toliko živo i opasno i vruće i neugodno i, na koncu, neobično
da sam morala pribilježiti.
Kad sve zbrojim,
vjerujem da to nije ništa specijalno, samo da mi nismo budni da primjetimo da nam se to svima stalno događa u svakoj interakciji.Razmjena energetskih dobara, bez laži i iskrena do srži.
Hehehe.
:))
Post je objavljen 12.02.2016. u 23:02 sati.