Marketing
„Moj“ mini koncert...
Danas čitam pa me malo štrecnu i pomislih, po tko zna koji put „ovih dana“ kako je baš šteta što sam odustala od koncerta, unatoč već davno kupljenoj karti.
Ponekad mi se na odabranim koncertima omakne koja suza, ali se nekako sama od sebe osuši i prepusti mjesto osmjehu, glasu, pokretu, radosti… No, ovaj put sam se pobojala, ako Suza krene, a sigurna sam da se uz neke Joksimovićeve note ne bi više mogla suzdržavati ni kočiti što već danima, čak i mjesecima na moju veliku molbu čini, ništa ju ne bi moglo zaustaviti.
A onda ode sve u pm…
Zato, neka uz moje dvije drage i lijepe žene, moje oslonce i prijatelje, na moje mjesto sjedne netko veseo i bezbrižan.
A i nisam ja neki osobiti fan dotičnog pjevača, i ne mislim o njemu „da je i stasom i glasom neodoljiv", ali mu nikad neću zaboraviti kako me jednom davno usrećio svojom pjesmom.
Tad sam ga prvi put čula i vidjela:
I od tad ga manje-više ne zaobilazim.
P.S.
Postoji još jedan vrlo bitan i drag razlog zbog kojeg je u dužem periodu bio u žiži moje pažnje, ali to je već uža privatnost.
P.P.S.
Drage moje, uživajte, pjevajte, smijte se… i kako smo se dogovorile, mobitele u ruke kada krenu „one(ove) moje“:
Ljubim vas, sretno Valentinovo!
P.P.P.S.
Kaže moja R. sinoć: Čuješ li… Fališ… Jel' čuješ... Reci nešto...
Pa onda: Hej, na ove tvoje(naše) raja najviše luduje…
(Tako kažu i izvori danas, na Valentinovo.)
Post je objavljen 12.02.2016. u 22:15 sati.