NEOFIZIOKRATI
Ekonomske ideje i teorije , kao uostalom i većina istih o čovjeku i društvu , redovito se kroz povijest ponavljaju , s tom razlikom što u ekonomiji ne postoji slučaj njihovog prospekcijskog testiranja i simuliranja . Ovdje su tek poznate stanovite metode “scenarija“ koje se izrađuju kao upozorenja u odnosu na mogućnosti ili opasnosti ekstremnih pozicija. Današnje vrijeme, povijesno prosuđujući, odgovara razdoblju merkantilizma, dakle intervalu do početka 18. stoljeća, kada su vladajuća ekonomska misao i praksa bili podređeni načelu laisse faire-a, i kada se trgovina smatrala metodom stvaranja bogatstva. Merkantilisti su polazili od postavke oo imobilnosti ( nepokretljivosti ) kapitala i radne snage na međunarodnoj sceni i viškovima proizvoda koji se jedino trgovinom mogu ravnomjerno alocirati, što je naravno u tako postavljenim uvjetima života i rada jamčilo svrhovitu distribucicju. U prvoj polovici 18. st. merkantilističkim se idejama suprostavljaju fiziokrati, čija temeljna postavka počiva na radu kao motivu stvaranja bogatstva, s time što oni rad dijele na korisni i sterilni, pri čemu prvi oblik rada predstavlja aktivnost u poljodjeljstvu, a drugi u svim ostalim gospodarskim djelatnostima. Fiziokrati su udarili temelje matričnom računu otkrivši kružni tijek roba i kapitala u nacionalnom gospodarstvu. Vezani za feudalni društveni poredak oni su, zajedno sa svojim idejama, srušeni u Francuskoj revoluciji, premda je Turgot, jedan od njihovih najvećih teoretika, predlagao agrarnu reformu i porez na rentu. Važno je istaknuti, kako fiziokrati nisu ostali zabilježeni u memoriji ekonomske misli kao mogući uzor, oni su jednostavno trajno odbačeni na smetlište povijesnih ideja. Pravilo o recikliranju društvenih, odnosno ekonomskih ideja, kada je slučaj o fiziokratima, ponovno se via facti aktualizira u ovom našem vremenu, i štoviše, nameće kao doktrinarna vrijednost za 21. stoljeće. Razumljivo, ono se danas ne ograničava na zemlju i poljodjeljstvo, već se proširuje na prirodne resurse i okoliš u cijelosti gledano. Razlozi su ne samo vidljivi, već neprijeporno, oni su nezaobilazni i upozoravajući. Naime, neoliberalizam kao vladajuća doktrina suvremenog svijeta, nije u stanju ne samo preokrenuti, nego i zaustaviti, socijalne i političke asimetrije modernog društva,a uz to njegovi motivi i njegov temeljni credo vode da iscrpljivanja čovjeka, prirode i njenog ravnovjesja. Teoretici neoliberalizma sve više su u sukobu s temeljnim ciljevima demokracije, budući da proklamiraju pravo na bogat život za svih, s jedne strane, dok s druge strane tom istom načelu suprostavljaju motive profita koji to ukidaju in se. Rezultat te kontradikcije je rastuća kontrola društva koja jača diktatom profita pa imamo , slobodno je moguće reći, kao posljedicu profitni totalitarizam Ono što fiziokrati , kao poruku upućuju našem vremenu , odnosi se najprije na prednost koju proizvodne djelatnosti moraju imati u odnosu na uslužne djelatnosti . Onda kada proizvodnja bude determinirala potrošnju stvoriti će se kriterijalno uvjeti za novu distribuciju rada , kapitala i profita.Ta nova distribucija otkloniti će same uzroke socijalnih i nacionalnih asimetrija , budući da će njome i kapital i rad biti stavljeni u službu održavanja globalnog ravnovjesja. Istodobno, na taj će način biti otvoren put u pravcu racionalnog korištenja resursa, odnosno stvoren temelj koncepciji održivog razvoja.Pravci idejne orjentacije o kojoj je ovdje riječ u radikalnoj su suprotnosti s vladajućom idejom i praksom neoliberalizma, stoga je preokret moguće očekivati stvaranjem potpuno novog teorijskog korpusa kojeg je uvjetno moguće nazvati neofiziokratizmom.
U Zagrebu 28.10.2007 B.Lokin
Post je objavljen 08.02.2016. u 10:06 sati.