čitav svoj život putujem preko okretišta tramvaja i stajališta autobusa Črnomerec obavljajući svoje svakodnevne aktivnosti.
i to na kaj taj ljudima izrazito protočan terminal liči danas to više, zaista nema veze ni sa zdravim razumom, ali niti s funkcijom samog okretišta i stajališta javnog prijevoza, da ne govorimo o nekakvim urbano-aritektonskim i estetskim riješenjima istog.
prvo, čim izađete iz autobusa nabasate na nekoliko nelogično postavljnih limenih kućica u kojima se prodaje hrana, ali su postavljene tako da prijeće put nama putnicima kojima se svako jutro žuri na posao uhvatiti tramvaj. isto tako, preko puta tih nakradnih limenki stoji još nekoliko drvenih štandova na kojima se, potpuno neprimjereno mjestu, za razliku od ovih gdje bar možeš usput kupiti gablec, prodaju gaće, čarape, šalovi, ruževi za usta i nekakve đinđe koje vise i vjore na vjetru, pa ti, dok se žurno probijaš i radiš slalom između reda pred pekarom mlataraju po glavi i moraš paziti da ne zakačiš slučajno neki od tih predmeta koji vire za štanda ili torbom ne zakačiš neki od lakova za nokte i sve ih porazbijaš.
prolaz između tramvajske pruge i nadstrešnica koje su postavljene tako su bočno zaklonjene staklenim stijenama i time prijeće put, a ne služe baš i nakoj svrsi, jer su im klupice limene i hladne, pa se na njima baš i nemre sjediti, samo smetaju protoku ljudi koji je prilično velik kada nekoliko punih autobusa iskrcaju putnike, toliko je uzak da se na njemu ne mogu mimoići ni dva čovjeka, a kamoli da svi ti putnici normalno, bez ozlijeda dođu do tramvaja, što im je, uglavno i jedini cilj.
već bi jako puno pomoglo kada bi se samo tim nadstrešnicama maknule te bočne, potpuno nepotrebne stijenke, koje sada služe samo za reklame, što u jednu ruku i nije tako loše, jer, ujutro, onako snen, mogao bi se čovjek i zaletiti u njih, žureći, pa samo neka ostane krov i par stupova, bez klupa, koje, također, velim, nemaju puno svrhe, sve skupa samo smeta, jer kada dođe nekoliko autobusa, a tramvaja nema, ljudi se naguruvaju, padaju na prugu, trče okolo na okolo između tih prepreka, ili jednostavno hodaju po pruzi, što je još i najjednostavnije od svega.
sve skupa izgleda više kao trening neke atletičarske reprezentacije, samo nam još fale one velike motke, pa da direktno iz busa možemo uskočiti u tramvaj, ili na njega, jer, naravno da se u njega ne može ući.
od kada su stavili one digitalne displeje na kojima piše vozni red bukvalno se i tog voznog reda pridržavaju, pa bez obzira kaj u tramvaj više ne stane ni vlat trave, a ostali se tramvaji koji dolaze jedan za drugim i gomilajući zakrčavaju i raskršće i put taxistima i svim ostalim sudionicima u prometu, ne pada im na pamet da taj prepun tramvaj pošalju minutu ranije, pa time bar malo olakašjau tu situaciju ranim jutrom.
s druge pak strane tog istog okretišta, na mjestu gdje se se izlazi iz tramvaja još veća gungula stvorena nebulozno postavljenom ogromnom terasom jedne slasičarske radnje koju još ispred zatvorene terase krase ogromne palme u žardinjerama, uz koje se pruža ponovo nekakva improvizirana štand kućica raširena na obje strane s najlon šarapama, šalicama, torbama, umjetnim cvjećem i ostalim poptpuno nepotrebnim predmetima za samo mjesto na kojem se prodaju, i naravno, još par štndova s voćem i povćem, nekoliko manjih pekara, kioska i tako sve duž izlaza gdje bi ljudi trebali imali mjesta proći izaći iz tramvaja i doći do autobusa nesmetano, no to je postalo potpuno nemoguće izvesti obzirom da pred tim prodajnim mjestima uvijek nastane nekakav red, pa je i sam izlazak iz tramvaja posatao opasan za one kojima je teže raditi slalom ili se nisu u stanju oribijati kroz tu gužvu, mogli bi vrlo lako pasti, zbog te gužve, na prugu pod tramvaj, recimo, invalidi u kolicama, starci sa štapovima ili ljudi s malom djecom.
sve to skupa je potpuna nebuloza, jer, do nedavno je postojalo prostrano prodajno mjesto zvano plac, preko puta tog okretišta i uz straru ciglanu na kojem su se i prodavale takve svakojake stvarčice, prostrano mjesto po kojem se čovjek mogao nesmetano kretati i kupovati sve što mu srce poželi, no, taj su plac odlučiti ugasiti, on sada zjapi prazan, postoji još samo nekoliko štandova, dok ovi ostali stoje tamo gdje im nije mjesto i gdje zaista smetaju svima.
isto tako izgrađena je nekakva zgrada u kojoj bi trebali biti dućani i kafići, ali je ta zgrada zapuštena, mnogi su lokali zatvoreni, puni smeća i prljavštine, dok sama zgrada propada, jer je nitko pošteno ne održava i uopće mi nije jasna njena svrha, jer, nema ni poštenog javnog zahoda, koji je nekada postojao na tom okretištu, već su natrkeljali one plastične zahode na sami rub autobusne stanice, što ne samo da je vizualno nakradno, već je i potpuno nepraktično, ako bi netko čak i poželio ih koristiti, iako, čisto sumljam.
kako bi sve skupa dobilo još veći neprimjereni štih duž čitavog kamenog zida koji okružuje samu tramvajsku prugu ljudi koji prodaju rabljenu robu poslagali su svoje artikle, tako da sve skupa izgleda više kao " Hrelić ", nego kao mjesto gdje se obavlja transfer putnika koji koriste javni prijevoz.
čitavom tom okretištu potreban je jedna dobar, kvalitento osmišljen mejkover, preuređivanje, ali, ovaj put na način da se misli prvenstveno o samoj svrsi mjesta, te potrebama nas putnika koji svakodnevno moramo onuda prolaziti, izlaziti i ulaziti u taj javni prijevoz, a ne raznoraznim preprodavačima svakojake robe kojoj nije mjesto na ZET-ovom terminalnu niti ima bilo kakvu svrhu, jer, zaista, kome trebaju gaće, čarape i umjetno cvjeće dok ujutro žuri na posao.
ili šalica sa Justinom Bieberom.
Post je objavljen 08.02.2016. u 09:57 sati.