moje lice, izbrisano u vremenu...
ono lice, koje diše ispod ovog, kojeg nosim sada
napisano: 8.2.2015. u 13.30h, iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"
Ovaj grad je prazan,
bježim iz njega,
zaustavljam se na obzoru duge,
nema me.
Duge u daljinama,
tuge u istinama,
završena priča za dvoje,
čije li je ovo srce sada,
tvoje ili moje?
Bol se razlila
po zidovima šutnje,
koja potvrđuje
ono što i sama znam.
Neumitnost vremena
ima svoju cijenu,
a naši listići uspomena,
koje otvaramo
i zaustavljamo se na njima
kao da mu daju
novi pelud opijanja
uspomenama u sadašnjosti.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8054-662
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica, a očekujemo je oko 15.2.2016., kad je i Šuškin rođendan... tako se sve poklopilo, ništa nije slučajno
"I'm an undying mystery.
Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author