Dok po Bivšoj našoj airsofterski timovi, klubovi i zajednice propadaju, anarho-slobodarski Plaćenički pokret raste. Danas od 21 okupljenih imamo sedmoricu novih koji prvi put igraju s nama. Neki su već imali, a neki nisu paintball/airsoft iskustava. Neki su služili i imaju nekakvih vojnih znanja. Drugi nisu, ali zato imaju inžinjerskih znanja i iskustava u rukovanju sa ljudskim, tehničkim i materijalnim resursima. Šaroliko društvo kako po životnom iskustvu, tako i po godinama. No zajedničko svima je želja za slobodom u smislu odabira onoga što će nositi po šumi tj. ne robovanje nekakvim loadoutima i linijama kvazi zapovjedanja.
Iako nas danas od početka nije krenulo kako treba, po staroj uskočkoj prilagodili smo se u hodu. Prvi koji je stiže na teren javlja nam o okupljanju lokalnih lovaca u šumi. Znamo da je šumske susrete s njima bolje izbjegavati, pa se tome prilagođavamo tako da odabiremo drugi ulaz u šumu. Šuma je ogromna i ima mjesta za sve. Krećemo sa borbom na balone sa tri života. Prvu taman imamo inicijativu u jurišu uz brdo, kada netko viče gotovo. Vraćamo se nazad i saznajemo kako se balon probio sam udarom u granu. Mjenjamo strane i krećemo u novu borbu. Ova se oduljila i gradila korak po korak. Timskim nastupom po terenu ostvarujemo više killova i na kraju lagano osvajamo njihovu bazu. Dok smo bili u predahu između fajtova vidimo kako nam prilazi Dedo u pratnji tri lovca i jednog psa. Računam pospikali su već sa pukovnikom i sve je OK.
No pretpostavka je majka svih za*eba. Čim su prišli najmlađi među njima počinje se bahatit u stilu tko ste vi, ko vas je tu dopelal, ko je tu šef... i jako brzo nas par bivših tjera u crveno. Nakon predstavljanja činom i imenom, kresanja Boga, Gospe i bliže mu rodbine... te iznošenja dijagnoze uz pitanje di je bio kad je grmilo... el-bahati priča se naglo prekida. U spiku odmah upadaju dva starija lovca koji kažu da su isto tako bili i pokušavaju spustiti tenzije. Snižavamo napetost, ali ne odustajemo od svog prava da se slobodno krećemo državnom šumom. Prozivaju nas zbog obveze prijave MUP-u svakog okupljanja iznad deset, ali dobro znaju da im ni to ne pije vode. Prema tome bi murji trebalo prijavit svaki rođendan, pričest i svatove u ovoj državi. Pošto je lov ionako gotov, lovci nastavljaju svojim putem, a mi nakon toga odrađujemo još dvije brze borbe na ispadanje. Poslije čega u lokalnoj birtiji imamo olujanje mozgova još nekoliko sati...
Post je objavljen 07.02.2016. u 20:32 sati.